Scena Kultura

Kultura

MESSI Maradona, E.T. i Građanin Kane modernog baluna

Film: MESSI; dokumentarac; Španjolska, 2014.
Režija: Alex De La Iglesia
Distribucija: MRTN Media
Ocjena: ****

Sportski dokumentarac o “zlatnoj kopački“ Lionelu Messiju dolazi u splitsku kinoteku “Zlatna vrata“ u pravo vrijeme. U dresu “Barcelone“ Messi je protekli tjedan ponovno zadivio svijet potezima protiv “Bayerna“ i zaslužio epitet “genijalca“, “izvanzemaljca“ i “najboljeg igrača na svijetu“. Upravo je tim riječima argentinski nogometaš opisan u uvodu dokumentarnog filma “Messi“ u režiji kultnog Alexa De La Iglesije (“Perdita Durango“, “Posljednji cirkus“). Jedan od De La Iglesijinih sugovornika čak triput za Messija ponovi “genijalac“ da to nekome slučajno ne promakne.

Sugovornici u filmu, ljudi iz Messijeve prošlosti i sadašnjosti, nalaze za večerom u restoranu. Iako se čini da su svi na istom mjestu, jedni se zapravo nalaze u Buenos Airesu, drugi u Barceloni. Nakratko upoznajemo Messijeve prijatelje iz djetinjstva i školske učitelje - oni prebiru po zajedničkim ili samostalnim sjećanjima na početke velikog igrača koji je “samo htio igrati nogomet“ i dječje ishitreno gasio “Playstation“ kad bi gubio. Provodimo vrijeme i u društvu sportskih novinara, Messijevih suigrača poput Gerarda Piquea i Andresa Inieste, izbornika argentinske reprezentacije Cesara Luisa Menottija i legendarnog bivšeg igrača/trenera “Barcelone“ Johana Cruyffa.
Svatko iz svoje perspektive govori o čarobnjaku nogometa tijekom večere obilato smočene vinom. Redateljeva taktika je dobra, premda vino nikog nije ponukalo da izlane nešto istinski negativno. Fanovi najdraže sporedne stvari na svijetu ionako bi rekli da sugovornici govore istinu (“in vino veritas“), više nego da to sugerira takozvanu pristranost dokumentarca i reklamu za “Barcelonu“. Tek rijetki, recimo, tvrde da je brazilski “crni biser“ Pele broj jedan igrač svih vremena, odnosno da je Maradona bolji od Messija u neizbježnom dijelu filma koji svodi argentinsku inačicu vječnog pitanja Stallone ili Schwarzenegger, Stonesi ili Beatlesi, Pacino ili De Niro.

“Hvala Bogu da Messi postoji, inače bismo još pričali o Diegu“, istakne Cruyf. Konačno, Messijev je nadimak bio “mali Maradona“, što je, osim izvanserijske igre, imalo pokriće i u njegovoj visini (problemi s hormonom rasta). Prilika je to da De La Iglesija, usporedbe radi, u podijeljenim ekranima prikaže Messijeve fascinantne akcije u Maradoninu stilu poput zgoditka Englezima, pa i igranje rukom prilikom zabijanja gola, kako bi naglasio njihovu sličnost neovisno o sintagmi “drugo vrijeme, druga igra“.
Nogomet nije uvijek filmičan sport, no De La Iglesija je orkestrirao nekoliko uzbudljivih vožnji kamere dok mali Messi radi driblinge i tura loptu kroz noge protivničkih igrača u rekonstrukcijskim segmentima filma. U simboličnom trajanju nogometne utakmice sa sudačkom nadoknadom (93 minute), igranofilmske rekonstrukcije miješaju se u “Messiju“ s prizorima večere i neviđenim arhivskim snimkama Argentinca kako kao klinac igra u juniorskim timovima u rodnom Rosariju. Jedna od boljih rekonstrukcija tiče se momenta kad je Messi u dobi od nekih deset godina ostao zaključan u zahodu pred odlučujuću utakmicu pa se morao uzverati kroz visoki prozor da stigne barem na drugo poluvrijeme i donese pobjedu timu.

Šteta što De La Iglesija nije uspio privesti za stol Franka Rijkaarda i Ronaldinha - prvi je izbrusio dijamant zvan Messi, a drugi ga prihvatio kao mlađeg brata namjesto da je u njemu vidio konkurenta. S druge strane, manja je šteta što režiser nije pred kamere dovukao samoga Messija koji baš i nije razgovorljiv. “Kad intervjuirate Messija, to znade biti dosadno, kliše za klišeom“, iskreno veli jedan novinar. De La Iglesia se već samom konstrukcijom potrudio izbjeći klišeje prosječnog dokumentarca. Štoviše, on je zamislio “Messija“ kao dokumentarnog “Građanina Kanea“.



Film prati Messijev put od siromašnog dječaka s loptom umjesto saonicama do nogometnog magnata teškog milijune dolara koji je prokrčio posvećenošću cilju da bude najveći i pritom otkriva barem jedan zanimljivi skriveni detalj. Messijeva baka je zaslužna što je on zaigrao prvu utakmicu i ostvarila je na njega veliki formativni utjecaj. Radi posjeta njezinu grobu, mali Messi je jednom prilikom otišao pješke na drugi kraj grada. Poljubac s prstima i pogledom uperenim prema nebesima nakon svakog gola Messi posvećuje toj ženi. Za Messija je “pupoljak“ (“rosebud“) njegova baka.

MARKO NJEGIĆ

Maradona željan milijuna dolara

Diego Armando Maradona navodno je tražio milijun dolara da bude u filmu za večerom. Redatelj i producenti nisu mu izašli u susret, no velikan se svejedno pojavljuje ispred kamere u jednom arhivskom kadru i govori kako voli Messija.

Poslijepodnevna tekma u kinu

“Messi“ se u splitskoj “Kinoteci“ vrti ovog utorka i četvrtka u 17.30 sati, a planirana je i njegova hrvatska kinodistribucija po multipleksima “Cinestar“.
Naslovnica Kultura