Slučaj svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je bezočno i sramno emocionalno izmanipulirao i silovao dječaka, i za to dobio sramotnu, ciničnu kaznu rada za opće dobro, kod svih ljudi, bili oni vjernici ili ne, izazvao je gađenje i nedvosmislenu osudu. Svi vjernici na takve vijesti, pa i ja sam, osjećaju se posramljenima, ranjenima, potresenima, s dubokim suosjećanjem prema žrtvama i njihovim obiteljima. Žrtva u ovakvim slučajevima mora biti na prvom mjestu.
Ovaj tekst pišem ne samo zato što mi savjest nalaže, već i sama Crkva kroz Zakonik kanonskog prava (can. 212 & 3) obvezuje - upozoriti i javno istaknuti neke stvari zbog dobra Crkve (u Hrvata), koja je ovom narodu puno toga dobrog davala i daje, koja je duboko usječena u naš svekoliki identitet.
Triput - na...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?