Postaje iritantno kada se u eksploziji terorističkih akcija na religijskoj matrici islama stalno pribjegava ove zločine objašnjavati psihološkim, socijalnim ili političkim kategorijama.
Ovaj bio depresivan, ovaj zlostavljan od vršnjaka, ovog cura ostavila, ovaj homoseksualac koji je patio, onaj tamo se raznio jer mu je odbijen azil, ovaj siromašan i očajan...
Sve neka hipersenzibilna, romantična čeljad ranjena neshvaćenim ljubavima i teškim djetinjstvom ubija po Europi. Možda ih muče klimatske promjene? Psihologiziranje nad terorizmom koji razara Europu i svijet u ogromnoj većini slučajeva je promašeno. Po toj teoriji, budući da u Europi vlada epidemija depresije već desetljećima, davno smo se trebali međusobno pobiti.
Što se kolonizacije tiče, i islam je kroz povije...