Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Jokić - politički manipulator

U životu sam se mnoštvo puta naslušao i nagledao kako se iza "struke" ili "znanosti" nerijetko skriva ideologija i politički ciljevi. Dr. Boris Jokić u cijelom ovom događanju uopće više ne djeluje kao stručnjak, nego kao neka vrsta mesije, ljepila za mase gladne "bolje Hrvatske". Postao je simbol, da ne kažem fetiš.

Tu vrstu uloge i veselja pomalo mu je pokvario Zoran Milanović, koji je jasno rekao tko ga je postavio, kao i Nevena Budaka, dežurnog SDP-ova stručnjaka za "specijalne namjene", sasvim sugestivne biografije, od bivšeg režima do danas.

Kritika Puhovskog

Reći nešto kritički o Jokiću, ili njegov rad dovesti u pitanje u atmosferi sveopće histerije, nije nimalo ugodno.
Jedan od rijetkih koji je to učinio je Žarko Puhovski, rekavši o prosvjedu koji je proizveo Jokić svojom isključivošću: "Sadržajno, to je manifestacija za jedan poluproizvod koji se lažno predstavlja kao stručni, a ustvari je politički. Dakle, nije to prosvjed, nego manifestacija za lažne simbole."

Ovoj dijagnozi Puhovskog dat ću svoj doprinos na egzaktan način, a to je da se i u znanosti i u svojem stručnom radu Jokić ponaša kao političar, s manipulativnim crtama. Naime, u radu objavljenom u Reviji za socijalnu politiku (17 /3/ 345 – 362) Jokić se bavi razlikama u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u RH s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja, što je i naslov rada.

Na stranici 349, govoreći o izvoru podataka na temelju kojih on i supotpisnica Zrinka Ristić Dedić pišu svoj rad, navodi, među inim, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje i obrazovanja (NCVVO), ali ne citira projektnu aktivnost pod nazivom "Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća u osnovnim školama Republike Hrvatske – učenici 4. i 8. razreda", koji je za Institut "Ivo Pilar" vodio dr. Josip Burušić, a na temelju kojega Jokić piše spomenuti članak (Vidi: Burušić, J., Babarović, T., Šakić, M. (2008.), Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća u osnovnim školama Republike Hrvatske, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar /Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.).

Premda se ne može govoriti o plagijatu, no ispustiti citiranje autora projekta na temelju kojeg pišeš svoj članak, ili im barem zahvaliti, može se okvalificirati kao znanstvena nečestitost. Čovjek, Jokić, koji je doktorirao na Cambridgeu teško da može nenamjerno učiniti ovakav previd. U nekim zemljama, poput SAD-a, dr. Jokić bi nakon ovoga imao problema kao znanstvenik.

Stručnjak ili političar

Kontaktirao sam dr. Burušića na "Pilaru", no on je odbio bilo što o tome govoriti, tek da je "završio taj projekt i on je daleko iza mene". Zato neću ni ja više o tome, ovaj slučaj tek će mi poslužiti za analizu "stručnjaka, a ne političara" Jokića.

Kad sam rekao da se dr. Jokić, koji je javnost digao na noge upozorenjem da se "politika miješa u struku", predstavlja kao stručnjak, njegov mentalni sklop je politički, pomalo totalitarni. I to na više načina.

Nakon što su članovi Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu predložili da se Jokićeva Ekspertna skupina dopuni i drugim stručnjacima, Jokić je nastupio poput Zorana Milanovića: Ili mi ili oni. Isključivo. Takvu isključivost javnost je nagradila javnom podrškom, kao i potporom gotovo svih medija. No, pitanje je zašto Jokić ne bi pripustio u svoj tim i znanstvenike s Instituta "Ivo Pilar", koji su davno prije Jokića duboko ušli u problem. Zato što se, kao i u politici, radi o "drugoj stranci", dočim se Jokić okružio svojim kolegama s Instituta za društvena istraživanja. Koji se stručnjak boji "drugog mišljenja"? Samo loš stručnjak, ili stručnjak s političkom agendom skrivenom ispod "struke".

Ako im već u svojem članku nije barem kurtoazno zahvalio, teško je bilo očekivati da će ih pripustiti u tim.
Na to se nadovezuje i drugi element koji kod stručnjaka i znanstvenika Jokića upućuje na njegov mentalitet političara, manipulatora. Kao što u našim političkim strankama kod njihovih šefova vlada mentalitet "stranka, to sam ja", tako se i Jokić u cijeloj priči postavio na način "ekspertna skupina, to sam ja", "reforma, to sam ja". Tu je javnost izmanipulirana i servirana joj je maniheistička slika kako su na jednoj strani mračne snage koje otimaju budućnost našoj djeci, a s druge je Jokić i ekipa stručnjaka iz apolitičnog vakuuma koja izgara za budućnost naše djece.

Reforme i 'reforme'

Protiv reformi ni od struke ni od političara nije ama baš nitko! Osim dr. Jokića, jer se "demokratski" postavio i jasno poručio: Ili će biti kako ja kažem, ili nikako, odoh! Ipak, Jokiću se mora priznati da ima izvrstan PR instinkt, tipičan za mnoge političare populističkog tipa. U zadnjih 20-ak godina pokretano je puno sličnih reformi, ulupano stotine milijune kuna. Čini se da se kod nas reforme pokreću zato da bi sve ostalo po starom. Mislim da ni "Jokićeva" neće biti izuzetak. No, zato postoje stručnjaci koje je netko definirao ovako: stručnjak je osoba koja ti naplati analizu u kojoj objašnjava zašto prethodna reforma koju je radio nije uspjela.

Naslovnica Agora