Stvar je pomalo apokaliptična. Ljudi šeću okolo s maskama na licu. Voda nije za piće, a zrak nije za disanje. Smrad se s Karepovca širi Splitom, Solinom i Kaštelanskim zaljevom. Dok se po brdu otpada nešto prekopava i sanira, svakodnevno pristižu nove tone smeća. Uređaji koji mjere koncentraciju štetnih plinova još nisu instalirani i ne zna se koliko će to sve skupa trajati. Jedino se zna da će građani za blagdane kao božićni dar od gradonačelnika dobiti zrak koji neće zaudarati na amonijak.
Ove neugodnosti oko zbrinjavanja otpada, što nije karakteristično samo za Split, nego za gotovo sve naše gradove, uključujući i onaj najveći i glavni, možda najrječitije govori o stanju organiziranosti društva, ali i o mentalnim problemima cijele nacije. Problem se već godinama, pa...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?