Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Seoba Hrvata zbog fašizma ili zbog kruha

Napuštajući Hrvatsku, stanoviti je Mario Vujević poručio kako odlazi jer želi da njegovo dijete bude daleko od ustaša i zločinaca koji sanjaju novi Jasenovac i Staru Gradišku! Ova je bizarna poruka brzo našla svoje mjesto u udarnim vijestima. Na nju su se nadovezali neki komentatori koji drže kako se ljudi sele u bijegu od "puzajućeg fašizma".

Od toga nije daleko ni pravobraniteljica za djecu Ivana Klarić Milas, koja je savjetovala djeci neka uče strane jezike i bježe glavom bez obzira. I s malih ekrana državne dalekovidnice poslana je jasna sugestija: idite, što tražite u ovoj nemogućoj i tužnoj zemlji. A najdalje je u svojem bijesu otišao zastupnik Hrvatskog sabora Nenad Stazić, koji nagovara Istrijane neka otplove s cijelim poluotokom.

Koliko li je samo zlovolje i zluradosti sadržano u tih nekoliko propagandnih primjera, koji nipošto nisu usamljeni, koliko navođenja jedne tragične činjenice na svoj mlin. Pa tako i iseljavanje stanovništva može poslužiti za već standardnu tezu o nekakvoj "ustašizaciji", iako, naravno, jedno s drugim blage veze nema.

Traje neprekidan kontinuitet iseljavanja već stoljeće i pol i, osim jednog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kad je dominirao strah od progona ili neslaganje s novim sistemom, prevladavali su ekonomski razlozi, odnosno ono "trbuhom za kruhom" da bi se obitelji osigurao kakav-takav životni standard.

Danas su pak politički motivi isključeni, radi se ili o karijernim razlozima, učenju i napredovanju u struci, što uopće nije loše, ili pak o masovnim odlascima iz puke nužde, što je jako loše. Ulazak u EU među svojim efektima ima i to otvaranje većeg tržišta radne snage. Određenu ulogu svakako ima i tradicija iseljavanja, pa čak, usuđujemo se ustvrditi, i emigrantski gen, kao i iluzije s kojima se kreće u bijeli svijet.

Većina naših, čak školovanih muškaraca i žena u tim novim zemljama prihvaća poslove koje ovdje ne bi radili i koje domaći stanovnici tih zemalja ne žele raditi. Tamo, napuštajući svoje kuće i imanja, nerijetko peru staru gospodu ili šišaju travu pa se mnogi i vraćaju razočarani.

Još kad se tome doda taj medijski ton kako je ovdje sve propalo i bez perspektive, dobivamo zaokruženu sliku brojnih čimbenika koji pridonose demografskom propadanju zemlje i naroda, na što nas demografi već dulje vrijeme upozoravaju, a vlast izgleda tek sad počinje shvaćati.

Samo se u prošloj godini, prema službenim podacima, iz Hrvatske iselilo 36.436 građana, doda li se tome 13.836 više umrlih nego rođenih, dobivamo negativni saldo od preko pedeset tisuća. Još pogubnije je stanje u hrvatskim krajevima u BiH. Taj trend koji bilježimo iz godine u godinu ostaje, za sada, bez učinkovita političkog odgovora, osim što se taj problem prigodničarski spomene.

Dobro su došle povećane porodiljne naknade i slične mjere, ali bez sustavnije politike prema selu i prema iseljeništvu rezultata neće biti.

Naslovnica ad hoc