Još je 2019. godine uklonjena posljednja azbestna ploča s javnih građevina u Dubrovniku. Podaci su to Udruge koja godinama provodi akciju ‘Moja Hrvatska bez azbesta’, koja je i u Dubrovniku održala niz edukacija o zbrinjavaju toga opasnog materijala. Salonitne ploče zabranjene su koristiti u građevni prije 17 godina, no nema roka u kojem se postojeće moraju ukloniti. Tako su i salonitne ploče ostale na halama TUP-a kojemu je lani vlasnik postao UTD rRagusa odnosno Grad Dubrovnik, pa je tako ponovo dospio i na listu gradova koji imaju u vlasništvu nekretnine pokrivene pločama od azbesta. Hoće li se i kada one ukloniti, te što je s drugim otpadom, onečišćivačima okoliša koji je ostao na ovom području Dubrovnika nakon što je desetljećima bio industrijska zona i proizvodni pogon ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda?
Prestala proizvodnja nema štetnih tvari
U dubrovačkoj gradskoj upravi odgovaraju kako će se materijali s krovova u TUP-u, u trenutku kada se dođe do faze rekonstrukcije bivših proizvodnih pogona TUP-a, zbrinuti tako da se poštuju najviši ekološki standardi koji su propisani zakonskim i podzakonskim normama vezanim uz ovu tematiku. Na to ih i inače obvezuju propisi, pa objašnjavaju kako je azbest opasan samo ako se lomi i ako se njegova vlakna nađu u zraku kao azbestna prašina te su na snazi odredbe koje jasno reguliraju zatečene situacije - uporaba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna i koji su bili ugrađeni prije 1. siječnja 2005. dopuštena je do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja životnog vijeka.
- TUP je sa svojom proizvodnjom prestao u prosincu 2021. godine, dakle prije kupovine društva od strane UTD Ragusa d.d. Sva relevantna dokumentacija koju je TUP trebao ishoditi u vrijeme kada je postojala zakonska obveza provođenja takvih mjera, a vezana uz proizvodne procese, je uredno obavljana. Da je proizvodnja nastavljena društvo TUP bi temeljem Zakona o gospodarenju otpadom i Registru onečišćivača okoliša imao obvezu prijavljivati otpad, pa tako i štetni otpad. S obzirom na to da proizvodnja nije nastavljena nema ni štetnih tvari koje bi tako nastale – ističu iz Grada Dubrovnika. Nisu odgovorili kakvi su nalazi eventualnih istraživanja o skladištenim ili nataloženim onečišćivačima u pogonu.
Zeleno i održivo
Ne spominju nikakve rokove u okvirima kojih bi se pojedine nekretnine rušile i s njih uklanjale za okoliš opasne tvari. Planovi su međutim vrlo konkretni i „zeleni“ pa se u prostorima TUP-a razvija projekt ‘Revitalizacije Tvornice ugljeno grafitnih i elektro kontaktnih proizvoda‘ koji je od Europske komisije odabran kao jedan od 20 najboljih projekta u Europi, u sklopu EU inicijative „Novi Europski Bauhaus“. To je kreativna i interdisciplinarna inicijativa koja povezuje Europski zeleni dogovor sa životnim prostorima i iskustvima, a provodi ga Grad Dubrovnik u suradnji s Dubrovačkom razvojnom agencijom DURA-om.
- Cilj je transformirati postojeći tvornički kompleks u mjesto koje promiče lokalne kreativne ideje, suživot kreativne zajednice, stanovnika i turista kroz koncept samoodrživosti. Vizija Grada Dubrovnika je da ovi prostori budu novo mjesto društvenog okupljanja, ali istovremeno i centar stvaranja novih radnih mjesta gdje se fokus miče s uslužne gospodarske djelatnosti na kreativnu industriju.
Ova transformacija podrazumijeva i rekonstrukciju samog prostora, a jedan od načina na koji će se to provesti jest korištenjem lokalnih potencijala za proizvodnju energije, lokalnih materijala, autohtonom sadnjom i zelenim tehnologijama za podršku lokalnom razvoju i održivim rješenjima.
U inicijalnom arhitektonskom opisu zadatka za rekonstrukciju prostora bivše tvornice posebna je pažnja posvećena upravo korištenju ekološki prihvatljivih materijala pa se, primjerice, navodi korištenje elemenata s niskom razinom ugljika, onih koje je moguće reciklirati i ponovno upotrijebiti, korištenje morske vode za hlađenje i grijanje, korištenje lokalno i regionalno dostupnih i proizvedenih materijala bez opasnih tvari, korištenje recikliranog ili biogenog materijala.
Navodi se također kako materijale, resurse, kao i metode gradnje treba pažljivo razmotriti te da je razumijevanje ovih izbora i njihovog utjecaja na okoliš ključan u budućoj održivoj tranziciji okruženja u kojem se radi, ističući činjenicu kako otprilike 75% ukupne emisije CO2 zgrade proizlazi iz materijala od kojih je građena. S obzirom a je riječ o rekonstrukciji stare tvorničke zgrade naglašeno je i postupanje sa štetnim materijalima i njihovo propisno zbrinjavanje, pojašnjavaju iz gradske uprave.