Obično se kaže kako netko od stabla ne vidi cijelu šumu, a Dubrovčani ne vide ni stablo ni šumu, barem ne na padinama Srđa. Od velikog požara 2007., koji je zahvatio uže dubrovačko područje, padine Srđa su gole. Iza vatrene stihije ostala je golet i tako već više od 15 godina. Ne treba ni naglašavati koliko bi korijenje stabala za vrijeme velikih i dugotrajnih zimskih kiša spriječilo ispiranje i slijevanje zemlje, ali i odrone na Jadransku magistralu kojih je znalo biti. Srećom, bez fatalnih posljedica, barem zasad.
Pošumljavanjem se bavi Šumarija Dubrovnik, a njezin upravitelj, Ivan Vukić, naveo je što je sve dosad pošumljeno i zašto su padine Srđa, osim pojasa uz Jadransku magistralu, još uvijek gole golcate.
- Mi isključivo gospodarimo sa zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske i sve čime gospodarimo na Srđu je pošumljeno. Iznad naselja Bosanka imali smo površinu od 1,5 hektar gdje smo napravili pošumljavanje, ali je dio vraćen privatnicima u postupku povrata tako da je državi ostalo samo pola hektara zemljišta. Na Žarkovici, ispod tvrđave, je također sve pošumljeno i tu imamo propis njege u desetogodišnjem razdoblju. Riječ je o potkresu donjih grana i ako negdje raste jedno stablo uz drugo, jedno se ukloni i to se u šumarstvu zove njega. Imamo i na Nuncijati 1,5 hektar pošumljene površine, to smo napravili u prethodnom programu, a sad nam treba doći novi i tu je propisana njega. Našim desetogodišnjim programom koji odobrava resorno ministarstvo propisane su sve vrste radova na državnom zemljištu. Površine predviđene za pošumljavanje, pošumljavamo, a neke se ostavljaju prirodnoj obnovi. Dakle, na južnoj padini Srđa imamo ispod Žarkovice i iznad Nuncijate dvije površine koje smo riješili kroz prethodni program, a sad ostaju faze njege, podizanje i čuvanje te kulture i ako dođe do sušenja tih sadnica, zamijenit ćemo ih zdravima, govori Vukić.
Stariji se sjećaju dana kad su kao učenici u više navrata išli pošumljavati Srđ, a i Vukić napominje kako je dobro kod učenika razviti svijest o važnosti stabala. Ali, Šumariji Dubrovnik same padine brda iznad Grada ostaju nedostupne, Vukić je objasnio i zašto:
- Padine Srđa su privatno vlasništvo. Znam da smo nekad davno sudjelovali kad se ispod tvrđave Imperial jedan hektar probno pokušavao pošumiti sadnicama koje su došle iz Italije, to je stvarno bila preskupa investicija. Nažalost, to nije uspjelo i tu se stalo, čak su stavljana biognojiva, pokojni Cvijeto Antunović je to pripremao i kopao... Treba nam biti jasno da je ovdje dominantan krš, a na tako krševitim terenima obično uspijeva ljekovito bilje – od kadulje do smilja i drugih. To je gola padina i bila bi prava sreća kad bi ostalo to što ima i kad ne bi više gorjelo. Prioritet je sačuvati tlo i postojeću vegetaciju. Na Srđu ne možete ništa saditi osim pionirskih vrsta. Javnost se obično buni protiv bora, ali ako hoćemo dovesti nekakvu vrstu stablašice, da bi uzrasla kultura onda su jedini izbor bor i čempres. Zadnjih godina smo pokušali malo izgurati alepski bor pa pošumljavamo pinijom, pinjolom. Talijani ga ‘vode‘ kao voćkaricu, to je bor kišobranastog oblika kojemu u požaru obično ne izgori cijela krošnja ako je staro stablo jer se očisti od grana pa mu ostane krošnja na vrhu tako da prizemni požar prođe, a on ostane, kaže upravitelj Šumarije Dubrovnik te nastavlja:
- Tijekom svih pošumljavanja forsiramo pinjol i čempres koji isto tako lako ne gori, posebno uz prometnice, tako da ne prebaci vatru. Ljudi često kažu da treba hrast, ali hrast dolazi na pripremljeno tlo, u zasjenu, tamo gdje već nešto ima, a bor je pionirska vrsta koja jedino može stvoriti stablo na tako golim površinama, može ispod sebe stvoriti zasjenu i onda u drugoj fazi, jednim dijelim tu prirodno dođe hrast, a jednim dijelom može se unijeti ispod krošnja pa se nakon 70,80 godina pomalo mijenja kultura. Kad se tlo pokrije zasjenom različitih kultura, onda se bor kao pionirska kultura pomalo vadi, a tlo prepušta autohtonoj vegetaciji, napominje Vukić.
Na problematiku pošumljavanja Srđa priopćenjem je upozorio nezavisni gradski vijećnik Maro Kristić.
- Zbog čega se odustalo od pošumljavanja Srđa? Jeli u pitanju strah od požara ili nešto posve drugo, može se saznati jedino ukoliko se ova priča ponovno aktualizira, jer su zelenjene padine Srđa dio gradskog identiteta i uz njih se veže i legenda o nastanku imena našeg Grada, a na samom vrhu se nalazi i tvrđava Imperial koja je simbol slobode i pobjede naših branitelja u Domovinskom ratu. Dakle, Dubrovčani i Srđ su kroz povijest neodvojivo povezani. Svi ćemo se složiti da je Grad s zelenim padinama Srđa činio jednu cjelinu koja je izgledala puno ljepše nego što je to danas. O tome koliko našem urbanistički pregaženom Gradu nedostaje zelenih površina i rekreacijskih zona ne treba govoriti, kao što ne treba posebno naglašavati ni ekološki značaj ove priče. Stoga vjerujem da još uvijek postoji volja i način da se ideja o njegovom pošumljavanju revitalizira i pokrene, bez obzira što je dobar dio južnih padina u državnom i dijelom privatnom vlasništvu, no to je bilo tako i u vremenima kada su padine Srđa bile u cijelosti prekrivene šumom pa je sigurno da njihovi vlasnici ne bi imali ništa protiv da se iste ponovno ozelene, napisao je, između ostalog, Kristić.