Dalmacija Zadar

TRGOVINE PREPLAVLJENE ‘sterilnim’ KINESKIM BIJELIM LUKOM

KUPUJMO DOMAĆE Našem češnjaku i sjeme se zamelo

TRGOVINE PREPLAVLJENE ‘sterilnim’ KINESKIM BIJELIM LUKOM

Najveći razlog propasti proizvodnje domaćeg češnjaka su ratna zbivanja. Bilo je pokušaja oživljavanja proizvodnje domaćeg bijelog luka u okviru operativnog programa razvoja povrćarstva, ali malo je tko imao interesa za veća ulaganja u tu proizvodnu granu

Domaći bijeli luk, češnjak, neizostavan je dio domaće spize i koristi se u većini jela, osobito mediteranskog predznaka, a dokazana su njegova ljekovita svojstva.

Ipak, zadnjih godina, nestao je iz trgovina i domaćih kužina, a zamijenio ga je kineski luk, koji – kažu gastronomi, gurmani, kuhari, ali i obični svit – ima drugačiji miris i okus i nije ni sjena domaćem češnjaku.

Gdje god se okrenete, kineskog luka ima na tone u supermarketima, čak i na tržnicama domaći je luk nestao, a na bancima ga je zamijenio uvozni kineski luk, koji se može kupiti refužo ili u svim mogućim pakiranjima.

Toliko ga ima, da Hrvatska sigurno uvozi čitave brodove toga bijeloga, sterilnog, kineskog luka. Ljudi negoduju kupujući kineski luk, ali u nedostatku domaćeg, jednostavno nemaju izbora.

A upravo je u zadarskom zaleđu, područje od Brguda do Rodaljica, pa i dalje prema Đevrskama i Kistanjama bilo poznato upravo po odličnim uvjetima za uzgoj češnjaka.

Zašto se tamo, kada ga već tržište traži, ne razgrana proizvodnja domaćeg češnjaka?

– Teško je pronaći proizvođače koji se bave domaćim češnjakom u većim količinama. Brgudski češnjak bio je poznat, ali je proizvodnja izumrla početkom ratnih zbivanja.

Malo tko se tamo vratio proizvodnji bijelog luka, možda se njih nekolicina još time bave, ali to su svakako zanemarive količine za veće tržište – kaže Gordana Dragun, voditeljica Poljoprivredno-savjetodavne službe Zadarske županije.

 - Najveći razlog propasti proizvodnje domaćeg češnjaka su ratna zbivanja. Bilo je pokušaja oživljavanja proizvodnje domaćeg bijelog luka u okviru operativnog programa razvoja povrćarstva, ali malo je tko imao interesa za veća ulaganja u tu proizvodnu granu, kaže savjetnica Dragun.

Češnjak ne uspijeva svugdje, “traži“ zemljište slično vinogradu, pjeskovito, s nešto šljunka, gdje je najbolje uspijevao iz domaćeg sjemena.

– Nažalost i sjeme domaćeg češnjaka nije sačuvano, kao i sjeme domaće rudice. Zbog toga smo, bojim se, osuđeni na kineski luk, slično kao i u drugim kulturama, jer osim jaja i mandarina, Hrvatska uglavnom sve drugo uvozi – ističe Dragun. Njezin kolega Zvonimir Vlatković kaže kako ipak postoje neki izgledi da se proizvodnja domaćeg luka sačuva.

– Osim u Brgudu, češnjak uspijeva i u Banjevcima gdje su veći proizvođači Divna i Jadranko Baković, zatim Branimir Pajić iz Rodaljica i još neki poljoprivrednici koji su baš prošle godine zasadili veće količine češnjaka, zbog dobre cijene koju drži – kaže Vlatković.

Ipak, na pitanje mogu li domaći proizvođači konkurirati uvoznom, Vlatković odgovara kako za sada sigurno još ne.

– Oni ne prodaju češnjak na kilograme, već na poznate pletene svežnjeve. Koliko znam, prodaju sve što proizvedu, uglavnom na zadarskom, ali i šibenskom području. Za veći udio na tržištu, ipak su potrebne puno veće količine i postojana proizvodnja – slaže se Vlatković.

mišel kalajžić

Naslovnica Zadar