Dalmacija Split

hrabra Katarina Majić

Napustila siguran posao, osnovala tvrtku i sad kaže: Ja sam dokaz da se u ovoj zemlji može uspjeti

hrabra Katarina Majić

Trebalo je stvarno imati hrabrosti te još uvijek ratne 1994. godine dati otkaz u splitskoj komunalnoj firmi, i to s ugodne pozicije i sigurne plaće u kojoj se mirno može čekati mirovina, i upustiti se u avanturu privatnog poduzetništva. A da avantura bude još veća, pritom nemati bogate roditelje ni ikakvu zavjetrinu ako stvari krenu po zlu, i uz to biti friško razvedena i majka dvoje djece.

Sve to, prije 23 godine napravila je Katarina Majić, splitska poduzetnica za čiji lanac cvjećarni i darovnih trgovina svi znaju. Katarina, naime, osnivačica je i vlasnice “Ira Commerca”, izuzetno uspješne tvrtke, koja je startala s jednom radnicom (ujedno i vlasnicom) u iznajmljenom podrumu na Žnjanu da bi u protekla dva i kusur desetljeća izgradila tvrtku u kojoj radi 50 zaposlenih, gotovo sve žene, u dva veleprodajna objekta od 4500 kvadrata u Dugopolju,*tri* cvjećarnice u Splitu i jedna u Avenue Mallu u Zagrebu.

Ovih dana ponovno su otvorili i cvjećarnicu i darovni dućan u “Salona Mallu”, netom renoviranom šoping-centru poznatijem pod imenom “Mercator”.

– Posla nam ne manjka, ali ono na što sam izuzetno ponosna je da mojim radnicima nikada nije kasnila plaća. Uvijek im na račune sjeda prvoga u mjesecu i po tom pitanju mogu biti sigurni. I uvijek, baš uvijek, dobiju božićnicu i uskrsnicu, za to uvijek mora biti sredstava – ponosna je Katarina Majić.

U ovoj firmi koja nosi ime Katarinine kćeri Ire potvrdila se i deviza da je zadovoljan radnik najbolji radnik, pa puno njih već godinama radi u ovoj tvrtki. Svake godine tvrtka bira i nagrađuje one koji posebno doprinose razvoju tvrtke, pa je i to dodatna motivacija. A razlog lojalnosti radnika, od kojih većina ima sigurne ugovore za stalno, valja tražiti i u dobrom kadroviranju.

Brojni su ekonomski teoretičari tijekom velike recesije govorili kako je kriza ujedno i prilika, a Katarina Majić je to provela u praksu. Dok su tvrtke jedna za drugom propadale i radna se mjesta preko noći gasila, Katarina je iskoristila priliku što su se na burzi rada našli brojni kvalitetni radnici i sebi probrala najbolje.

“Ira Commerce” je u doba dok su Hrvati više trošili na cvijeće za Sve svete i Dan mrtvih negoli za božićno kićenje napredovala, a izlaskom iz recesije taj se trend rasta samo dodatno ubrzao. Rezultat je impresivan: službeni podaci govore kako je u protekloj godini firma nastala u iznajmljenom podrumu ostvarila prihode od preko 23 milijuna kuna, a dobit od 2,4 milijuna. Uz to, promet od prodaje robe bilježi konstantant rast, koji na godišnjoj razini iznosi respektabilnih 15 posto. U Hrvatskoj gotovo da i nema trgovačkog lanca koji ne prodaje “Irine” artikle, a sad su se preko “Bauhausa” probili i na slovensko tržište.

– U početku stvarno nije bilo lako, ali pošten odnos prema poslovnim partnerima i osluškivanje bila tržišta dugoročno se uvijek isplati. Bez obzira bila ekonomska kriza ili blagostanje, najvažnije je da krajnji kupac želi robu koju nudiš, a ja sam, čini se, uspjela pogoditi što ljudima treba, i pravi omjer cijene i kvalitete. I bez lažne skromnosti, naše cvjećarnice, odnosno maloprodajne trgovine su totalni unikat. To je moj osobni brend – nigdje na svijetu nemate takvu vrstu darovnog dućana u kojem možete kupiti svježe i umjetno cvijeće, različite vrste darovnog programa, od najfinijeg porculana, lampi, slika, svijeća i najljepše omotane darove – ističe Katarina Majić.

Sve je to rezultat promišljenog rada i redovitog posjećivanja najvećih svjetskih sajmova. Zanimljivo je da se cvijećem počela baviti sasvim slučajno. Radila je u gradskoj komunalnoj firmi “Parkovi i nasadi” i onda joj je direktor povjerio da bude voditeljica sedam cvjećarnica, koliko ih je ova tvrtka u socijalizmu imala. Bilo je to osamdesetih, kad se cvijeće malo kupovalo i naprosto u Splitu još nije bila razvijena “kultura cvijeća”. Poslali su je, prisjeća se, na šestomjesečnu obuku u Ljubljanu, čija je komunalna tvrtka imala lanac od 15 vrlo uspješnih cvjećarnica, da kopira njihov poslovni model.

– Nakon tri dana, sve sam pohvatala i vratila se doma. Ključno je bilo pokupiti kontakte dobavljača i ponuditi što više raznolike rob, u što kraćem roku. U tome je sva filozofija. Po povratku u Split poslala sam sve radnike na tečaj cvjećarstva koji je tih dana provodila floristica Marija Crmarić u Radničkom sveučilištu “Đuro Salaj”, sadašnjim “Zlatnim vratima”, a i sama sam tamo otišla. Bilo je to dragocjeno iskustvo, a Marija Crmarić i njezina kultna cvjećarnica “Fontana” zapravo je donijela tu kulturu darivanja cvijeća u Split – hvali Katarina Majić svoju neslužbenu mentoricu. Godinu dana nakon toga čekao se red pred cvjećarnicama “Parkova i nasada”.

– To je bila takva firma da si mogao ništa ne raditi, ako ti se nije radilo, ali mogao si ići i drugim putem – biti kreativan i marljiv. Ja sam odabrala ovaj drugi put i tako otkrila svoju kreativnu stranu, potrebu za dinamikom, radom. Najgore mi je kad mi je dosadno. Kad mi više nije bila dovoljno motivirajuća atmosfera u firmi, odlučila sam otići i pokušati sama. Nije bilo lako, velika je to odgovornost kad iz mjeseca u mjesec moraš osigurati plaće za sebe i još 50 radnika, ali nisam zažalila. U doba kad mladi bježe iz Hrvatske, ja sam dokaz da se, bez ičije pomoći, može i u našoj zemlji uspjeti. Treba se samo boriti i uporno raditi, a, normalno, potrebno je u svemu tome imati i malo hrabrosti i sreće – kaže naša sugovornica.

Interesantno, na njezinom poslovnom putu puno joj je, kaže, pomoglo dvoje financijskih inspektora, koji su došli u kontrolu kad je tek počinjala. Sjeća se da su to bili izvjesna inspektorica Jadranka i inspektor Đonlić i da su, pogotovo on, slovili za jako stroge i nije im mogla promaknuti nikakva nepravilnost. Svi obrtnici po Splitu su ih se bojali.

– Ako pošteno radiš, nemaš se čega plašiti. Meni je puno značilo što su mi baš takvi znalci došli u kontrolu i što su me pohvalili za trud i savjetovali kako pravilno raditi, umjesto da treniraju strogoću. U međuvremenu, za svih ovih godina, naučila sam razlikovati podobne i sposobne inspektore i činovnike. Ovi prvi su bahati i ne znaju svoj posao, a drugi pristupačniji i humaniji u pristupu. Često se iza bahatosti krije neznanje – smatra Katarina Majić.

Nije sklona ni kritiziranju banki ni državnih službenika, jer bez njih ne bi mogla ulagati ni napredovati u poslu.

– Prije desetak godina Županija je subvencionirala kredite za poduzetnike. Došla sam se samo informirati ne vjerujući u čudo. Opet sam imala sreću! Predivna osoba, gospođa Jadranka Hrgović ljubazno me primila, sama mi napisala molbu, popunila zahtjev i svojim nesebičnim pristupom pomogla mi oko svih formalnosti. Nakon toga Županija mi je odobrila subvenciju, a banke kredit bez hipoteke, budući da nisam imala imovine. Kad nešto jako želiš i voliš, cijeli svijet se uroti da to dobiješ – kaže Katarina Majić.

Priznaje kako bi bez kredita teško išta ostvarila, ali, naravno, trebalo je te kredite i vraćati. E, u tome je već cijela mudrost. Ono što ovu splitsku poduzetnicu posebno veseli je činjenica da je nakon dugih godina depresije i besparice, kad su ljudi od straha svu ušteđevinu stavljali na štednju, na valu turističkog uzleta došao i optimizam.

– Najgore je ljude plašiti i govoriti bit će još gore, jer pesimizam ne donosi ništa dobroga. A sad smo se konačno trgli. Ja to vidim po prepunim parkiralištima, po većoj potražnji za cvijećem, općenito po povećanoj potrošnji, a ta potrošnja onda generira i veće prihode i više poreza državi i veća ulaganja. Očekujem za sve nas bolje dane u narednoj godini – poručuje za kraj Katarina Majić.

Naslovnica Split