Dalmacija Split

Kodno ime Izidor

Je li Smoje bio njemački špijun? Jugoslavenski agenti pratili su ga u stopu, primao je sumnjive pakete pod imenima - bračka janjetina, hvarski plavac, maslinovo ulje...

Kodno ime Izidor

Miljenko Smoje bio je – njemački špijun! Da, dobro ste pročitali, najpoznatiji dalmatinski kroničar, scenarist, humorist, putopisac i novinar "Slobodne Dalmacije" surađivao je za svoga dugog i plodnog života ni s kim drugim nego sa zapadnonjemačkom tajnom službom BND, a što je "otkrila" i godinama obrađivala jugoslavenska Služba državne sigurnosti.

Nećemo se odmah početi sprdati s ovim suludim tvrdnjama, najprije ćemo malo zaviriti u ono što sadrži Smojima škatula u tajnoj jugoslavenskoj službi. Otvorena obrada domaćih žbira nad Smojom uključivala je prisluškivanje telefona, otvaranje poštanskih pošiljki, praćenje i prikupljanje podataka o kontaktima, a sve ovo lijepo se navodi u njegovu dosjeu pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu, tridesetak stranica informacija o operativnoj obradi sumnjive osobe pod kodnim imenom "Izidor", kojeg je pronašao naš novinar "Jutarnjeg lista" Željko Petrušić.

Obradu protiv Smoje započeo je splitski Centar SDS-a 22. lipnja 1983., potpisali su je šefovi Mate Andrijašević i Blagoje Zelić, a praćen je do samog kraja jugoslavenske države 1989. godine. Smojina obrada provođena je u sklopu operacije "Kvadrat" usmjerenom otkrivanju BND-ovih suradnika u inozemstvu, a pratilo ga se u okviru akcije "Nord" čiji je zadatak bio razotkrivanje indikativnih pošiljaka iz Jugoslavije, a koja bi dovela do razotkrivanja njemačkih špijuna.

Kakva li čuda, jugoslavenski bondovci nedvojbeno su utvrdili da Smoje često putuje, i to po otocima (Hvari i Braču), obali (Brela), ali i u inozemstvo, prvenstveno u Trst i to "baš na lokacije za koje posjedujemo podatke da su interesantne zbog održavanja kontakta operativaca BND-a s agentima iz zemlje".


Veličanstvena analiza


Marni agenti navode kako Smoje iz malih mista šalje ali i prima "indikativne poštanske pošiljke", možemo ih i rekonstruirati – pod kodnim imenima "maslinovo ulje, hvarski plavac, bračka janjetina, manistra na pome", a što su sve zapravo njegovi tajni nazivi za prevrijedne informacije koje dostavlja Švabama i koje bi mogle izazvati globalne nestabilnosti smrtno ugrožavajući jugoslavensku bratsku zajednicu!

Smoje se, po udbašima, špijunskim igricama počeo baviti preko časopisa s kojima je surađivao, poput "Caka" (strip-magazin) i "Merian" (turistički časopis). Kao jedan od najopakijih Smojih kurira, prema mrskom njemačkom BND-u, navodi se "doktor" Vojko Žagar, tršćanski Splićanin, trgovac a ne doktor, kojeg je Smoje iz poštovanja nazivao dottore. Smoje je – ne jednom – putovao u pratnji supruge Lepe – krajnje sumnjivo – brodom Ilirija "unatoč velikom nevremenu".

– Prema neprovjerenim informacijama Žagar je pedesetih godina dolazio na jugoslavenske brodove u Trstu u cilju prikupljanja obavještajnih podataka od naših pomoraca – stoji u Smojinu dosjeu, a razgovor koji je Smoje vodio sa Žagarom 1984. po svoj je prilici digao na noge cijelu Službu bezbjednosti.

– U srijedu 9. svibnja u devet navečer dolazi brod koji treba dočekati, nosi što treba i ulje – glasila je šifrirana poruka opasnih neprijatelja i švapskih suradnika, tim prije što su agenti utvrdili kako tog dana nije došao nikakav brod, a Smoje ga nije dočekao što znači – šifrirana poruka. Usput se zaključilo kako, zbog svojih sumnjivih djelovanja, siroti trgovac Žagar sto posto surađuje i s talijanskom tajnom službom. Ulje na vatru dolijevala je i činjenica da je Žagar Smoji slao strane novine, a "Izidor" tršćansku vezu nikada nije zvao iz svoga stana.

Potom slijedi veličanstvena analiza kojom je nedvojbeno utvrđeno kako je "Izidor": vrlo često na putu, surađuje sa "Slobodnom Dalmacojom", piše osvrte i putopise, razgovara s o raznim pitanjima iz društvenog života i šire, ima pojačani interes za unutrašnji politički život u zemlji, te sve brojnije razgovore s privrednim i drugim subjektima... Ljudi moji, ovdje ima optužbi za nekoliko godina Lepoglave, no glavu mu je možda spasila sljedeća informativna zabilješka.

– Kroz novinske članke mogli bismo reći da se vrlo pozitivno obračunava s nekim privrednim i tržišnim negativostima u našem društvu, a takvi nastupi osiguravaju mu razne pogodnosti i dotok novih informacija – ističu SDS-ovci.


Sumnjiva Talijanka


No Smoje, nemirnog duha i nepopravljivi njemački element opet se uvalio, da izvinete, u govna. Jugoslavenski agenti otkrili su njegov novi antidržavni kontakt, Talijanku Paolu Cesari, sedamnaest godina mlađu od Smoje, a svoj mračni naum utvrđivali su u hotelu "Neptun" u Tučepima za vrijeme održavanja prvomajskog skupa novinara! Službenici SDS-a otkrili su kako se pod krinkom "ljubavnog odnosa" zapravo krije – suradnički odnos!

Dovoljno je reći kako je Smoje šinjorini Paoli u svojim tekstovima dodijelio i kodirano ime "fina gospoja iz Ferrare" i kad se zbroji dva i dva sve je kjaro! Što se bližio kraj samdesetih situacija oko Smoje bila je sve napetija: sve je više putovanja, tajnih pošiljki, planira se čak i tajni pretres njegova stana te bungalova u Starome Gradu.

Da se nije raspadala Jugoslavija, tko zna kako bi bidan njemački špijun završio, a zadnji dokument o obradi ispisan je krajem lipnja 1989. godine.

 

 

Naslovnica Split