Dalmacija Split

Reporteri 'Slobodne' u điru gradom

Piti ili ne piti, pitanje je sad, a mnogi su skloni i teorijama zavjere: pročitajte kako Splićani žive s 'blatom' u špinama

Reporteri 'Slobodne' u điru gradom
Na Sućidru je voda uvjerljivo najmutnija
Na Sućidru je voda uvjerljivo najmutnija
Studenti Antonio Iglić i Krševan Grdović na kolodvoru su nazdravili kavom
Pogled na javnu česmu sve govori, ali zašto nema obavijesti da Jadro nije pitko?
Zamućena čaša u 'Dišpetu' i konobarica Renata Medak

Dok u "Vodovodu i kanalizaciji" peru ruke od mutne vode, trgovci ih zadovoljno trljaju zbog prodaje one iz boce, a spretniji konobari cijeli štekat usluže samo jednom "tacnom".

Ne misle se jesu li kome zaboravili čašu. Jutarnje kave s vodom na zahtjev stavljaju pred hrabre teoretičare, nevjernike koji u novinama čitaju rezultate stručnih mjerenja i smatraju da ona ne drže vodu. Pa je piju. Ali ipak malo oklijevaju dok primiču te mutne čaše usnama. Teško je to skriti, vidi im se u očima.

U kafiću "Krom" upravo je konobar jednom od takvih objašnjavao da je konzumacija na vlastitu odgovornost. Pitamo što prosječni građani naručuju umjesto H2O.

– Više mineralnu nego običnu, a one "Jane" rijetko i imamo, pa neću je valjda našin ljudima prodavat. Donose iz dućana šta in triba. A super mi je radit sad kad nema čaša! Prazne su mi ruke, manje iman i za prat. Meni odlično! – s osmijehom će Ivan dok s radija dopire "budi moja voda", a malo kasnije čuje se vijest o smjeni direktora "Vodovoda". Kako prigodno.

Razgovaramo s dvije stalne gošće, pitamo kako se snalaze. Ena kaže da kuha čaj, pa ga hladi u frižideru. Nije kupila nijednu bocu, neće valjda iz protesta. Ljubica na stolu drži bocu, ali njezin dragi pripada onim gore skepticima:

– Momak mi najurednije pije vodu sa špine, njemu je normalna. I smije se ovoj invaziji boca po ulicama.

Lako je njima, žive, kako kaže, u Tršćanskoj ulici, a jučer je najcrnje bilo na Sućidru. Po balkonima nebodera u tom kvartu sušila se mahom bijela roba, ta se iskuhavala, a kotar je u kolapsu otkako je počela izgradnja garaže jer su vozila parkirana po cesti.

Nije im još i ovo sad trebalo, kažu nam na ulazu u kafić "Dišpet". Pozdravlja nas na vratima najtraženija roba u gradu. Obični aparat za vodu. Prazan je, a i privremeno je to tek rješenje. Drži vodu dok majstori odu.

– Otkad je ovo zamućenje, potrošili smo oko četiri boce od 20 litara. Aparat je, evo, opet prazan, uskoro ćemo ga napunit, ali gosti uglavnom nose svoju vodu ili piju sokove. Ali nije to najgore, pogledajte kako je mutna čaša kad se u njoj opere – pokazuje konobarica Renata Medak, dok njezina kolegica Kata Vidošević kćeri ulijeva vodu iz boce.

– Kući me lavandin dočeka skroz smeđ! Ovo je grozno šta se događa. Znate li kakva je situacija u centru? – pita nas. Znamo, bili smo maloprije.

Duž trajektne luke poredani su ribički štapovi, ako se što i ulovi neće biti na lešo. Čini se da u parkiću pokraj kolodvora iz fontane teče bistra voda, ali kad se sagnete i vidite veću količinu, lako vas podsjeti na zahodsku školjku. Zašto se, primjerice, komunalci nisu dosjetili da na komad karte, na dva jezika, napišu da nije za piće?

S druge strane perona, ni na česmi u sklopu kafića "MX", nema obavijesti. Unutra pozdravljamo konobare Matka i Vedrana te njihova gosta udomaćenog za šankom, pa kažemo da su na Sućidru čaše mutne od pranja. Kakve su ovdje?

 

– Imamo perilicu i odlična je, vrila, nema problema – odgovara Matko.

Kako turisti prihvaćaju to da dođu u zemlju poznatu po izvorima, a vodu ne smiju piti?

– Bilo ih je nešto jutros, objasnili smo im da je pala kiša, da je to zato. Ma nisu oni ni navikli pit našu vodu, izbjegavaju je inače – zaključuje dok po stolovima skuplja ambalaže jogurta, plastične boce vode.

Kiša nam je za sve i kriva. Ili ne, čekaj, to što "ViK" nije izgradio filtar da je pročišćava? Što misli onaj čovjek nalakćen na šank?

– To je sve zbog Todorića. Triba mu se oporavit firma, malo mu pomoć da stane opet na noge. Tribalo je nešto smislit da ljudi kupuju njegovu vodu, da mu poraste prodaja. Ovo najviše njemu ide naruku. Bolje bi bilo da su lipo stavili broj računa za donacije... – zaključi anonimac. Ne znamo drži li to vodu, ali dobro.

Vani na štekatu, ne teoretiziraju Antonio Iglić i Krševan Grdović, studenti iz Bibinja i Sukošana s privremenim splitskim adresama.

– Kod nas u Zadru voda je odlična, nikad problema. Nismo je nosili sa sobom. Ovdje u stanu skuvali smo nekih pet-šest litara i stavili u frižider. Ali onda se to otopilo po salami, ajme meni, pa po ciloj spizi... – zgroženo će Krševan.

Urezao mu se dobro taj prizor mokre salame u sjećanje. Antonio kaže da tu i tamo popije iz špine jer mu se ne da prokuhat. Dobro, nekad i kupe boce, pa pitamo kako dodatni trošak utječe na studentski život.

– A znate i sami, šta ćemo poć pričat... – složno će u ovoj muci, pa nazdrave čajem i kavom. Čekaju autobus, sad će kući gdje nema ovih problema. Nas 400 tisuća pričekat ćemo bolje dane jer voda se ne razbistrava, i ne zna se kad će.

'Ni pet litara ne može mi ništa'

Na odlasku iz grada, u prebiranju novina s police obližnjeg kioska, uhvatili smo i Dragana Markovinu, povjesničara i vođu Nove ljevice. Kaže, u žurbi je, pa kratko pitamo, kupuje li i vodu.

– Mislio sam, ali za u autobus. Ignorirao sam ja to sve. Jučer sam popio nekih pet litara iz špine i nije mi bila loša. Ni muka, ništa... – na brzinu prokomentira. Valjda ga neće sad na putu uhvatiti.

Naslovnica Split