Dalmacija Split

STRAH U PRIVORU

Kiše otkrile posljedice vatrene stihije u splitskoj okolici, građani apeliraju: Posijecite borove dok nam ne ubiju djecu!

STRAH U PRIVORU

Djelatnici Hrvatskih šuma trebaju što prije označiti izgorjele borove na područjima uništenim požarima i krenuti u njihovu sječu, jer bi se u protivnom mogla dogoditi tragedija.

Prve veće kiše razotkrile su posljedice vatrene stihije što je poharala splitsku okolicu, spržila Žrnovnicu, Strožanac, Kučine... Na mjestima gdje je nekad bila gusta borovina, sad su priprijetile vodene bujice koje nose sve pred sobom: teško kamenje, zemlju, nakupljeni crni talog od gareži što je prekrio brda, a na nekim ga je mjestima bilo i po trideset centimetara, spaljene borove... Jedino su, izgleda, profitirali - ljubitelji šparoga. One divlje odlično rastu na opožarenom tlu, no sada, kad se štete od požara još zbrajaju, za njih malo tko mari; više nade polaže se u masline koje je tek dohvatila vatra, isušila ih poput fena, a ipak pokazuju znakove oporavka, daju plodove.

- Pitanje je dana kad će se ovdje dogoditi tragedija kao 2001., kad je nakon velikog požara spaljeni bor pao na cestu i poklopio automobil u kojem je poginulo dvoje ljudi - upozorava Ivan Smajo iz Privora i pokazuje nam Put Marina koji je za pješake, unatoč nanesenoj zemlji i kamenju, još djelomično prohodan, ali jesenje će ga kiše zatrpati ne poduzme li se nešto odmah.

Plane šuma ko šibica

- Tu su nekad bili vinogradi a poslije borova šuma. Sad nema ni jednog ni drugog; pa voda s brda nosi sve pred sobom - pokazuje Smajo na licu mjesta što znači kada neka od elementarnih nepogoda naruši prirodnu ravnotežu.

Nekad su tu ljudi uzgajali lozu i gradili kamene brane koje su nakon kiša zaustavljale vodu da ne poplavi Žrnovnicu, Korešnicu, da ne nanese zemlju i kamenje na ceste, u dvorišta, maslinike i voćnjake.



A onda je krenula divlja gradnja, ljudi su manje-više stihijski podizali kuće, ne vodeći računa o tome nalaze li se one na putu prirodnim vodenim tokovima i jesu li ugroženi blizinom borovine koja za suhih ljeta, poput ovoga, plane kao šibica.

- Petnaest godina je prošlo od velikog požara, a ništa se nije poduzelo da se ne dogodi ovaj koji nas je mogao stajati žrtava. Tu je na požarištu iz 2001. bila nikla nova, gusta šuma, a sad je opet spaljena, gledajte je na što sliči. A ta stabla uz cestu zlokobno prijete. Ne smijem ni pomisliti što se može dogoditi ljudima koji ovdje prolaze - upozorava Smajo.

On i njegovi sumještani predlažu da se sva izgorjela šuma, petnaest metara uz cestu - posiječe, bez obzira nalazi li se na državnom ili privatnom zemljištu. Samo tako se može doskočiti nesreći jer više nitko spokojan ne prolazi mjestom.

Smajin mladi susjed Lino Bilić strahuje za sigurnost djece.

- Tu ih supruga i ja vozimo u školu, stalno ovom cestom s dva auta idemo u Split i natrag, i zamislite da neki od tih potpuno izgorjelih ili nagorjelih borova padnu na cestu. Pogledajte kako su se osušili, njih više ništa ne drži za zemlju - upozorava Bilić da su mještani Žrnovnice, naročito onih naselja koja su najviše stradala u požaru ovog ljeta - poput Privora, izloženi strašnoj pogibelji.

Ilija Barnjak opet kaže da bi oni sami pokušali riješiti problem, no to im zakon priječi.

- Bor, pa čak kad je i u ovakvom stanju, ne smiješ rušiti, ni onda kad ga rukom možeš oboriti jer je potpuno sagorio. Prvo, znači, ne smiješ ući na privatnu parcelu i posjeći bor koji prijeti vozačima i prolaznicima jer ćeš biti novčano kažnjen, a što je još apsurdnije - to se ne smije napraviti na vlastitoj zemlji - objašnjava Barnjak.

Država, dakle, čuva bor i po cijenu da on nekoga ubije: putnike u automobilu, djecu i starce koji pješače cestom jer tu pločnika nema ni "pod razno", majke koje tu guraju kolica...



- Mi tu imamo uličnu rasvjetu, kućne brojeve, ulice su razvrstane, komunalna naknada uredno stiže, a opet, ponašaju se prema nama kao da nemamo veze s gradom - žali se Vinko Paić, koji je dvijetisućite lijepu kuću s pogledom na Split napravio, da bi mu je ovo ljeto vatra umalo progutala.

Društvo improvizacije

Interesantno je da HEP krči trase za dalekovode i siječe sve borove koji mu se nađu na putu, a da nikoga ništa ne pita. Je li parcela privatna ili državna nije važno, zbog općeg interesa HEP-ovcima je dozvoljeno održavati prosike po kojima su usađeni željezni stupovi i razvučene žice za struju, no to za građane ne važi.

- Da se ovo oko nas održavalo, ne bi nikad požara u ovim razmjerima bilo. Ima tu svita koji dvadeset godina nije bio na svome. Pustili su jednostavno prirodu da buja i tako ugrozili nas koji tu živimo i održavamo svoje okućnice. Nevjerojatno je to da je država dopustila da se okućnice tako zanemare, da za nebrigu o njima nema sankcija, zbog čega su nekima ovdje izgorjele kuće, a i životi su mogli biti u pitanju - zaključit će Paić priču o nebrizi pravne države za društvo koje je prepušteno improvizaciji dok ne padnu glave, a onda će se, kao poslije tragedije na Kornatima, godinama tražiti krivca koji bi ispaštao za svačije grijehe.

 


TREBA DOZVOLA
Deset tisuća kuna kazne za sječu stabala

Sukladno Zakonu o šumama, dozvolu za sječu stabala potrebno je imati i u privatnim šumama. Dokumenti za njezino izdavanje ne smiju biti stariji od šest mjeseci, a dozvola se dobiva na temelju kopije katastarskog plana u Šumariji. Tu se ispunjava potvrda i ovjerava kod javnog bilježnika. Za odvoz drva iz šume potrebno je imati takozvanu izvoznicu koja vrijedi samo 24 sata. Dan prije transporta drva iz šume morate se dogovoriti sa šumarskim tehničarem i u roku od jednog dana izvući posječena stabla. Za one koji se ne drže navedenog - slijedi kazna od deset tisuća kuna.

 

Naslovnica Split