Blagdan Tijelova obilježen je u četvrtak u katedrali sv. Dujma svečanom euharistijom koju je predvodio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup u pratnji svećenika.
U svojoj je propovijedi okupljenim vjernicima istaknuo kako se ovdje radi o misteriju vjere, otajstvu koje je stalno prisutno među nama, kao što je to i sam Bog.
- Na posljednjoj večeri Isus je sebe dao svojim učenicima i nama kao spas, kao kruh života. Pred ovom tajnom nalazimo se svaki dan, ali na ovaj blagdan želimo reći da euharistija nije samo na oltaru, već je ovo kruh za život svijeta. To otajstvo ne smije biti zatvoreno, treba ga iznijeti na ulice, ali ono stvarno želi biti u prostoru našeg srca - naglasio je nadbiskup Barišić.
Također je istaknuo da je današnji čovjek i kada je materijalno i ekonomski osiguran, odnosno i kada nije siromašan, gladan i žedan u duhovnom smislu.
- Osjećamo da smo tehnički bogati, ali sve te nove komunikacije nas udaljuju. Koliko je danas mirovnih inicijativa, a opet toliko nasilja, koliko osiguranja, a nesigurnosti. Zato braćo i sestre, pred ovim otajstvom pozvani smo približiti se, a ne bježati pred Gospodinom. Mi koji blagujemo ova otajstva neka budemo njegova pokaznica i svjedoci njegove ljubavi koja mijenja i spašava svijet - zaključio je svoju propovijed mons. Barišić.
Nakon pjevane mise, uslijedio je blagoslov s Presvetim Sakramentom, a nakon toga procesija oko katedrale i prigodna molitva.
Glavna misao vodilja ovog blagdana koji se slavi deveti četvrtak nakon Uskrsa jest spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki Četvrtak, kada se sjećamo kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom.
Tajnu svojega utjelovljenja Isus je utkao na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji, prema nauku katioličke vjere, snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova.
U NAŠOJ FOTOGALERIJI POGLEDAJTE KAKO JE BILO U SPLITU, MAKARSKOJ I SUPETRU
Počelo u 13. stoljeću
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.
Na njezinu zamolbu, mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove - sv. Euharistije, dok je u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio ovaj blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.