Ljudi svoje uspomene vežu uz prve ljubavi, rođendane, obiteljske proslave, mature, diplome, vjenčanja, rođenja djece, sprovode, a junakinji naše priče, 49-godišnjoj Miri Bošković, sve te obljetnice ništa ne znače i gotovo da ih se i ne sjeća. Zapravo, ne želi ih se sjećati.
Nikada nije živjela punim plućima, tamo gdje je htjela i kako je htjela, nitko je nije istinski volio, i svoj život ne smatra ni lakim ni bajnim. A ipak, ona je danas sretnija nego prije 16 godina.
– Rodila sam se kao muškarac, živjela sam u pogrešnom tijelu do svoje 33. godine života i zvala sam se Zoran Bošković. S odličnim uspjehom završila sam školovanje i postala fizioterapeut. Kao muškarac služila sam JNA u Puli i Komboru, radila sam jedno kratko vrijeme, oko tri godine, u struci i na očev rođend...