Dalmacija Split

članovi posade imaju solidna primanja, ali tko im može platiti godine izbivanja iz obiteljskog kruga

ŽIVOT POMORACA U 30 godina navigacije tek 12 godina kod kuće

članovi posade imaju solidna primanja, ali tko im može platiti godine izbivanja iz obiteljskog kruga

Većina ljudi koji misle da je pomorcima samo novac mjerilo, provedu više od pola dana po kafićima uporno kritizirajući druge i čekajući tko će im platiti piće, smatra naš suradnik

Kad bih samo mogao riječima opisati koliko se život pomoraca razlikuje od života ljudi koji rade na “kraju”, malo bi mi bila jedna knjiga da sve to napišem, ali se ipak nadam da će jednog dana ljudi na kopnu shvatiti nas pomorce koji se neizmjerno trudimo nadoknaditi sve godine provedene po svjetskim morima. Udaljeni od svojih najdražih, od supruga i djece...

2011-09-05T000617Z_01_GDY09

Iako će se netko nakon ovog teksta zasigurno upitati zašto smo se odlučili za ovaj poziv kad nam tako fali obitelj, odgovor je jednostavan - zaljubljenost u more i posao - ali ne mogu ne spomenuti još jedan razlog, a to je bolja zarada. Ipak moramo priznati da se u Hrvatskoj teško živi i teško je naći posao koji može osigurati sigurnost i zaradu dostojnu čovjeka.

‘Lako je njima...’

U tom kontekstu sjetio sam se jednog prijatelja koji je cijeli radni vijek proveo na moru. Zamislite, 30 godina navigacije! Koliko je od toga proveo sa svojom obitelji? Odgovor je samo 12 godina. Imao je, hvala Bogu i ima danas, krasnu obitelj. Djecu koja su već odrasli ljudi, a jedva da ih poznaje, jer ih nije imao prilike ni vremena upoznati ih. Svaki njihov rođendan, svaki njihov plač ili radost nije mogao vidjeti, jer ga nije bilo kod kuće. Zbog svega toga svaki naš pomorac treba biti osoba vrijedna poštovanja od strane nadležnih službi, jer donosi novac u našu lijepu zemlju koliko god mnogi na “kraju” govorili “Lako je njemu, pun je para”.

Većina ljudi koji na takav način razmišljaju, provedu više od pola dana po kafićima i uporno čekaju tko će im platiti piće. To je tužna istina! Još jednu životnu priču imao sam prilike čuti tijekom boravka u južnokorejskoj luci Pusan. Tom prilikom bio sam pozvan u jedno od njihovih brodogradilišta. Bila mi je čast čuti da u tom škveru rade i ljudi iz Splita i Zagreba, osobe vrijedne poštovanja.

Nakon što su završili fakultete u Hrvatskoj svoje su znanje “prodali” poslodavcima s Dalekog istoka koji ih više cijene i, naravno, plaćaju nego kod nas doma. Tijekom boravka u brodogradilištu mogao sam se upoznati s organizacijom i sustavom rada gdje, primjerice, ploveća dizalica podiže kompletan zapovjednički most na novogradnju.

Na ključnu brodsku sekciju već su ugrađeni radari i ostali uređaji, ali i brojni detalji poput podnih tapeta. Nakon zavarivanja mosta s ostalim dijelom nadgrađa, radnicima preostaje samo spajanje kabela i nakon tri dana komandni most spreman je za upotrebu. Zato ne čudi činjenica da brod od 100 tisuća tona nosivosti mogu izgraditi za samo šest mjeseci. Sve to potvrđuje staru istinu da istočnjaci nisu pametniji od nas nego su puno bolje organizirani, a uz to i tradicionalno disciplinirani i posvećeni poslu.

Pitam se stoga zašto naša brodogradilišta ne slijede njihov primjer i jednostavno kopiraju ono što je pozitivno, te dijelove “mozaika” prilagode našem sustavu i mentalitetu. Pri tome bi najbolja investicija bilo ulaganje u znanje.

KAP. IVICA SLAVICA

Naslovnica Split
Page 1 of 19FirstPrevious[1]2345678910Last