Sat i pol u autobusu - čuvenoj šezdesetici na relaciji od Omiša do Splita! Upravo kao nekada Kalebića trabakulom na istoj relaciji, dakle od Omiša preko Donjih Poljica do Splita, sa stajanjem u Dugome Ratu, Krilu i u Podstrani, u portu u Svetom Martinu.
U oba slučaja, i u prošlosti i u sadašnjosti - sve za sat i pol! Ovih sat i pol danas, previše je više i za mene, koja sam godine izgubila u zastrašujućim kolonama na davnašnjoj dvotračnoj Sirobuji!
Ako je meni sirobujskoj veteranki previše, mogu misliti kako je ovih sat i pol, najčešće u jutarnjim satima i ljetnim vikendom - no nema pravila, zastrašujuće za sve one koji nisu prošli desetljetni dril Sirobuje!
Pamtim te dane, pamtim, sjetim ih se često, podiđe me muka, okrene mi se želudac... Sigurno sam i pet godina života ostavila čekajući u koloni i mileći u busu na zlosretnoj dionici, žao mi je mene i svih nas patnika sirobujskih, a posebno onih koji su ondje ostavili živote.
Opasna je bila, opasna, malo je kome Sirobuja donijela dobro. Nekome je uzela život, nekome dane i godine, živce pokidala, izbezumila! Pa kad je prije nekoliko godina zaživjela u duplim trakama, mira je bilo na cesti prema Omišu, ili Splitu - svejedno je, tek nakratko.
Jer, ubrzo su se kolone sa Sirobuje prebacile u moju Podstranu, na okuku kod "Lava", zlosretne dionice koje se pribojavamo svi mi istočno od Splita - i vozači i potrošači "Prometove" šezdesetice i drugih buseva.
Jedina utjeha u tih pola ure gmizanja na oko 150 do 200 metara prelijepi je plavi pogled koji za burna dana puca daleko preko Brača i kroz Splitska vrata. Pa ti bude lakše, odmaraš oči, a i stranci turisti budu anestetizirani ljepotom krajolika pa ne žugaju.
Divim im se, mene nitko više nikada ne bi nagnao na agoniju, na vožnju od Omiša do Splita u trajanju od sat i pol, ponekad i puna dva sata, svejedno busom ili osobnim vozilom, razlika je u 10-ak minuta.
Neću ponavljati da je cesta kroz Perun planirana i prije 50 godina, neću ponavljati da semafor na križanju za TTTS mnogi okrivljuju, kao što okrivljuju i one što na Magistralu uskaču i iz sporedne ceste kod "Vjeke" nadomak "Lava"! Neću ponavljati ni to da bi od pustog sirobujskog nadvožnjaka bio bolji onaj kod već spomenutog križanja za TTTS, a neću ni aktualizirati govorkanja kako su pare za cestu do Omiša otišle za Rijeku ...
Ništa neću ponavljati od toga opće poznatoga znanja, jer se i bez toga osjećam i jadno i poniženo. Ne više naživcirano, nego ponavljam - jadno i poniženo.
Vjerujem za svoga života neću doživjeti cestu na Perunu, iza Peruna... Negdje u meni ipak čuči nada da će brodari, kriljanski ili neki drugi možda ipak jednom dignuti sidro i kao nekada povezati Omiš, Dugi Rat, Krilo, Podstranu, Stobreč i Split! Neću tada žugati, znam plivati, a i Perun će odahnuti!