Barem nakratko se vraća kući: tijelo svetog Leopolda u rujnu u Dalmaciji

Tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića za nešto manje od dva tjedna stiže u rodnu Dalmaciju – najavila je Hrvatska kapucinska provincija koja nosi ime najznamenitijeg hrvatskog sveca, iznimno poštovanog u našim krajevima, ali i u Italiji, gdje se u Padovi nalazi njegov grob.

Nakon što ga je papa Frane proglasio zaštitnikom Godine milosrđa, njegovo ime i karizma proširilo se čitavim katoličkim svijetom. Stakleni sarkofag s tijelom svetog Leopolda bit će izložen na štovanje u Zadru, Splitu, Dubrovniku, rodnom Herceg-Novome i Rijeci, gdje će ga dočekati (nad)biskupi zadarski Želimir Puljić, splitsko-makarskiMarin Barišić, dubrovački Mate Uzinić, kotorski Ilija Janjić i riječki Ivan Devčić, hrvatski i talijanski kapucini, te ostali svećenici i redovnici, a slijede svečane mise i cjelonoćna bdjenja, uz obilazak vjernika oko svetog tijela.

Događaj je to od prvorazrednog značenja za hrvatske vjernike, s njime se može usporediti samo papin pohod, a pretpostavlja se kako će privući stotine tisuća hodočasnika budući da je štovanje Leopolda Mandića, skromnog redovnika, neumornog ispovjednika, života posvećenog jedinstvu kršćanskog Zapada i Istoka, kojem se pripisuju različita duševna i tjelesna ozdravljenja, vrlo rašireno među vjernicima u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini.
Prošlogodišnji dolazak njegovih relikvija u Zagreb pretvorio se u pravi tihi spektakl kad je oko dvjesto tisuća vjernika molilo pred njegovim zemnim ostacima u katedrali i kapucinskoj crkvi.

Leopold Mandić rođen je u Herceg-Novom 1866. godine, obitelj mu je podrijetlom iz Zakučca u Poljicima, a dvanaesto je dijete u uglednoj obitelji veletrgovaca vinom koja je osiromašena nakon propasti dalmatinskog vinogradarstva.
Nakon što je stupio u red kapucina franjevaca, proveo je neko vrijeme u Zadru, Kopru i Rijeci, te na koncu u Padovi, gdje je umro 1942. godine. U tom je gradu i okolici postao čuven kao ispovjednik i tješitelj, a život je posvetio jedinstvu katolika i pravoslavaca, što je iskustvo koje je primio u multikonfesionalnoj rodnoj Boki kotorskoj.

Početkom Prvog svjetskog rata odbio je primiti talijansko državljanstvo uz riječi "Krv nije voda", te je jedno vrijeme bio zatočen u koncentracijskom logoru. U Padovi je bio toliko poštovan da su njegovi redovnički poglavari odbijali njegove dugogodišnje molbe za premještaj u neki od samostana na hrvatskoj obali, za čim je cijelog života čeznuo.
Prije smrti je prorekao da će padovanski samostan biti razrušen, što se i obistinilo; nakon bombardiranja, od kompleksa je ostala sačuvana samo njegova ispovjednička sobica u kojoj je i po dvanaest sati dnevno tijekom četrdeset godina primao pokajnike. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 1983. godine, a njegov blagdan slavi se 12. svibnja, dok mu je grob u Padovi mjesto neprekidnog hodočašća vjernika iz cijelog svijeta.

Kao primjer i nadahnuće svim katolicima istaknuo ga je papa Frane proglasivši ga zaštitnikom Godine milosrđa 2016. s njegovim redovničkim subratom, svetim Pijom iz Pietrelcine.

Fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina, objasnio je kako je dolazak relikvija svetog Leopolda organiziran na molbu kotorskog biskupa Ilije Janjića, da prema svojoj neostvarenoj želji Mandić dođe barem nakratko u svoj rodni kraj.

– Iskoristili smo tu prigodu, budući da će tijelo ići uz našu obalu, da se zaustavi u dalmatinskim gradovima, jer bi bila prava šteta kad relikvije jednog tako dragog i popularnog sveca ne bi posjetile mjesta u kojima je boravio, kao što su Zadar i Rijeka, u kojima je proveo jedno vrijeme, Split, gdje također djeluju kapucini, te Dubrovnik. U konačnici, dolaskom u Herceg-Novi ispunit će se Leopoldova želja da se vrati kući, barem nakratko – objasnio je fra Jure, dodavši kako je cilj ponovnoga dolaska sv. Leopolda Bogdana Mandića i potaknuti vjernike na slavljenje sakramenta pomirenja.

Cilj hodočašćenja tijelu sv. Leopolda ili nekoga drugoga sveca jest da se ljudi više približe Bogu, da otkriju njegovo milosrđe na poseban način u životu sveca. Dovoljno je doći u Padovu i razgovarati s ljudima koji se danju i noću skupljaju oko sv. Leopolda, traže Božju pomoć i milost preko jednoga tako skromnog sluge, preko kojega je Bog izlijevao svoje milosrđe "kao u neku rijeku". Oko svetišta u Padovi, gdje je Leopoldova ispovjedaonica, skupljeno je više od 500 volumena, svaki ima tisuću i više stranica pisama i molbi kojima mu se vjernici utječu i praktički više nema mjesta gdje bi smjestili sve te molbe – ispričao nam je provincijal Šarčević, pozivajući vjernike da sv. Leopoldu iznesu molitve – osobne, obiteljske i za cijelu domovinu.