Na zapadnom zidu visi nekoliko tanjura, sve redom toplo servirane nagrade, zahvale i pohvale, a do njih okačen kuću čuva uokvireni Alojzije Stepinac.
Na sjevernom zidu sjaji se vitrina s valjda stotinu pozlaćenih pehara, a na južnom su probijena dva prozora kroz koje pogled bježi prema strankinjama što se u bikinijima podaju podnevnome suncu.
Na drugome smo katu, u zapovjednoj sobi. Poviše nas, u potkrovlju, nalaze se dvije spavaonice, a ispod su teretana i kuhinja. Pred kućom je veliki dvor s košarkaškom tablom i nepokidanom mrežicom, a u njezinoj utrobi kriju se svlačionica, podrum sa stolom za stolni tenis i pikadom te dvije garaže. U kamenom zidu, u ostakljenoj niši, smjestio se sveti Florijan, da stanare svaki put kad odu blagoslovom poškropi i da ih osmijehom dočeka kad mu se garavi vrate.
Dobrovoljno vatrogasno društvo s pet zvjezdica. Tako kolege vatrogasci opisuju stanje i imanje DVD-a iz Gomilice, zavidno, jer tko im, a slijedi priča koja će vas u to uvjeriti, ne bi zavidio.
Puno su znoja prolili
Imaju Gomiličani svašta što drugi dalmatinski DVD-ovi nemaju. I protupožarne brodove imaju, eto gdje su u odnosu na druge odmakli, a za sve to su, vele, sami zaslužni. Puno su znoja, kaže nam zapovjednik Matko Bralić, u prošlosti prolili da bi danas, evo, ponosno s novinarima sjedili.
Velika promjena vremena kojom su nas danima s weba plašili iskajući naše prestravljene klikove, u Kaštelima i ostatku splitske okolice pokazala se kao velika opsjena. Ipak, i ono malo kiše što je palo, dobro je došlo, dokrajčilo je vatru u Rupotinama odakle su se Gomiličani taman bili vratili.
– I u Lećevici smo bili, i tamo je gorilo – govori Bralić.
Ljeto jedva da se do pola dovuklo, a dalmatinski vatrogasci, pa tako i Gomiličani, odradili su toliko vatrenih terena koliko neki njihovi kolege s kontinenta neće vidjeti da i tri života žive.
Na onaj splitski, rutinski, kako reče zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader, nećemo trošiti riječi, jer išli su Gomiličani tamo gdje je trebalo, u samo središte pakla, u Srinjine i Tugare, a poslije ih je razbacalo na sve strane, i svi su se, blažen budi Florijane, vratili doma čitavi, u svoju prekrasnu kamenu kuću sa zelenim škurama na adresi Kralja Tomislava 3, prvi red do mora, tamo gdje ih strankinje neugašene pod prozorima čekaju.
– Pozicija je ovo taman za hotel – primjećujemo.
– Nekoć je ovdje bila bratovština, a mi smo bili smješteni gore kod crkve, u današnjoj župnoj kući, pa smo se mijenjali – objašnjava Matko Bralić, pa dodaje kako je kuća koja je njih dopala bila derutno zdanje, ni blizu sadašnjega reprezentativnog vatrogasnog doma.
Sve su to gomilički vatrogasci sami uredili, ni kune, napominje zapovjednik, meštrima sa strane nisu platili. A i sve ostalo, dodaje, njihovih je ruku i možđana djelo. Evo su baš jučer u dvoru parkirali još jedno vozilo, TAM-ovu cisternu, osamdesetineko godište, pitura joj se još suši, za petnaest dana će biti u pogonu.
'Sanader ne pomaže'
A tu su, među ostalima, i navalno vozilo TAM (godište 1986., nova su ga u Jugi bili dobili), "tamanini" iz 1984. (TAM s visokim pritiskom pumpe), cisterna mercedes (posuđena od robnih rezervi, stara desetak godina), mercedes s ljestvama (32 metra, godište 1982.), iveco hidraulična košara (12 metara, 2005. godište), iveco šumar (2015. godište), a tu su i brodovi.
– Kako to da samo vi od svih dalmatinskih društava imate na raspolaganju vatrogasne brodove, ni profesionalci ih nemaju?! – pitamo i pažljivo ciljamo.
– Naše društvo je specifično, nalazimo se na moru i zato jedini imamo brodove – odgovara zapovjednik Bralić.
– Jedan vam je dala i Županija... – nastavljamo ciljati.
– Tako je – dobivamo potvrdu.
– Tko će kome nego svoj svome, to vam ga je Ante Sanader osigurao? – ciljanje je okončano.
– U krivu ste, jer, kad baš hoćete znati, prije će Ante Sanader drugima pomoći nego nama, i to baš zato da se izbjegnu ovakve insinuacije – spremno će Bralić.
Ante Sanader danas je prvi hrvatski vatrogasac, važan član HDZ-a, a jučer je bio i gradonačelnik Kaštela i splitsko-dalmatinski župan i aktivni pripadnik gomiličkog DVD-a, triput je biran za najkorisnijega u čitavome Društvu – 1978., 1982. i 1983., eno mu slike na istočnome zidu zapovjedne prostorije, ima Ante titula u osamdesetima više nego Hajduk i Dinamo skupa – a još uvijek je i član Uprave gomiličkog DVD-a.
– I baš vam ništa ne pomaže?! – uporni smo.
– Ništa. Uostalom, nije ovo ništa posebno što mi imamo, daleko je to od idealnog, vidjeli ste i sami kakav nam je vozni park – objašnjava Bralić.
Hotelski kreveti
– Kod drugih je još i gori – ne damo se.
– Sve su to naši trudi i naša snalažljivost. Evo, krevete u spavaonicama uzeli smo kad su ih ovi iz "Palacea" htjeli nakon renoviranja hotela baciti. Nikad ne mirujemo, stalno smo u pokretu i kad nismo na terenu, trudimo se oplemenjivati ovaj naš prostor i obnavljati tehniku – zaključuje Bralić.
DVD Gomilica dogodine će proslaviti 40. rođendan, postrojit će se članovi, njih više od 70, a na feštu će doći i brojni uzvanici. Baš kao, recimo, u ožujku 2015. kad im je Županija svečano isporučila 300 metara zaštitne plutajuće brane koja se koristi za intervencije kod iznenadnog onečišćenja mora. Eto, i to Gomiličani imaju.