.jpg)
Gle čuda, čim se fibra u zraku digne iznad 25 i zapuše malo bure – eto ti požara! Ma baš slučajno...
Gotovo nikad se ne zna uzrok, pretpostavke se kreću od duvanskoga čika, preko paljenja korova do električnih instalacija. I eto, svaki put kad upeče i kad zapuše bura...
Strašan požar koji je za ove bure poharao Biokovo, podgorsko i tučepsko područje navodno je prouzročila svatovska pirotehnika. Ljudi su pored svega uvjereni da su za devedeset posto dalmatinskih požara "zaslužni" piromani. Sad jel ovo ili ono, vrag će ga znati, ali je sasvim sigurno kako se u izvještajima sa svih požara u Dalmaciji, bili oni na otocima, u zagori ili priobalju, spominju isti junaci priče, stereotipno, ne treba ni pitati: gusta borova šuma i neprohodna makija.
Ovi biljni akteri spominju se i u kataklizmičkim izvještajima s makarskog područja. I što? Ništa! Tamo gdje izgori "gusta borova šuma i makija" usput zahvaćajući ono malo maslinika, vinograda i voćnjaka, te prijeteći kućama i životima ljudi, ostat će crno zgarište, za nekoliko godina izrast će nova "gusta borova šuma i makija", zapuhat će ljetna bura, naći se neki luđak svijetlećih očiju i onda – sve ispočetka.
Bogovi Olimpa
Znamo napamet, "nadljudski napori vatrogasaca, ugrožena imovina, izgorjeli maslinici, stanovnici kukaju, turisti bježe..." I nitko da se zapita može li se ovaj circulus vitosus, ovaj krug u kojem je neka pogreška i vječno se iznova vrti neka tragika, može li se konačno prekinuti. Kako?
O, bogovi Olimpa, pa to su znali još grčki kolonizatori (istini za volju, u to vrijeme dalmatinske šume bile su većinom hrastove, a ne borove kojima su počeli pošumljavati tek u Austro-Ugarskoj), valja šumu održavati, prorjeđivati, odmicati je od poljoprivrednih površina i kuća!
Valja šumom - sigurno ste čuli ovu frazu - gospodariti. Inače će vatra gospodariti našim životima i imovinom kao što nam se događa već desetljećima. Ali, ne - od alepskog bora, beskorisne i invazivne vrste koja gori kao kanta benzina i širi požare desecima metara oko sebe, napravljen je kult: lipi naši borići... Teška infišacija.
Zazvao sam Tučepljanina Marka Ševelja (56) koji se bavi maslinarstvom, pa ga onako, kao da ne znam što će reći, upitao što je nekad bilo na borovinom zaraženom području koje danas guta plamen.
- A u stara vrimena bili su vinogradi i maslinici, ljudi su obrađivali svaki metar ove škrte zemlje. A znate li da je moja pokojna mater meni pričala kako je kao školarka, tamo pedesetih godina prošlog stoljeća, borom pošumljavala Baško polje, koje je također gorilo nedavno? I onda se ta borovina više nije smila dirat.
Sad se raširila i ko joj šta može?! Trpimo i gledamo kako gori dok se ne približi poljima i kućama. Prava je srića da su naši vatrogasci nevjerojatno hrabri ljudi, svaka im čast – kaže Marko, kojem je sada izgorjelo deset od ukupno 20 maslina u jednom masliniku, koji je već gorio prije šest godina, i masline su taman ove jeseni bile na rodu.
Šume očistiti i razrijediti
Oko njega nije obrađen teren. Drugi maslinik s pedesetak stabala je spasio jer je uređen kako treba.
- Ne bi bilo požara da svak svoje čisti, ali zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa sve se prepušta boru i bušku. Nije svak ni za u polje. Mislin se šta bi bilo da je ovaj požar dopra do Osejave? Ko bi to spasija? Ne može čovik bit pametan kad se ovakve stvari dogode, zato triba mislit na vrime. Šume čistit, razridit, odmaknit od polja i kuća. A ko će to moj čovik – zaključuje Marko.
O problematici dalmatinskih požara i alepskih borova razgovarali smo s čuvenim našim agronomom mr. sc. Stanislavom Štambukom, višim stručnim savjetnikom u Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi i stalnim kolumnistom "Masline" koji navodi kako ne stoje stare teorije da alepski bor valja štititi jer sprječava eroziju tla.
- Točno je da spriječava i bor, ali i niz drugih, manje invazivnih vrsta koje nisu tako zapaljive, poput pinjole ili rogača. Upravo su veliki nasadi rogača zasutavili ovaj tragični požar u Portugalu prje nekoliko dana, a i Izrael je poznat po nasadima rogača, koji je inače vrlo otporan na sušu – objasnio nam je mr. Štambuk, s kojim smo se malo zaigrali oko planiranja opožarenog područja na makarskoj rivijeri: kako bi se moglo oplemeniti ovaj teren koji sada prekrivaju borove šume.
Odgovor je vrlo jednostavan, u prijašnjim vremenima ondje su rasle mediteranske kulture, pa zbog čega danas kad je poljoprivreda silno napredovala, ne bi mogle? Savjetnik Štambuk za primjer uzima 86 hektara uređenih vinograda iznad Baške Vode na vrlo sličnom terenu pokojnog vinara Zlatana Plenkovića.
- Uz današnju tehnologiju i terasasto uređenje to ne bi bilo nikakvo čudo – smatra mr. Štambuk.
Loza milijun, maslina 30.000
Na području Podgore izgorjelo je 250 hektara površine, a u Tučepima 150 hektara, te u parku prirode Biokovo 30 hektara (koje ne računamo). Po hektaru površine može se na kvalitetnom, debelom tlu posaditi do 250 maslina, a na našem krškom terenu oko 150 sadnica.
Po hektaru dobre zemlje može stati i 9,5 tisuća trsova vinove loze, a u našemu slučaju oko pet tisuća. Cijena jednogodišnje sadnice masline u prosjeku je 35 kuna, a loze 8 kuna.
Ako opožarenih 400 hektara podijelimo pola-pola na maslinike i vinograde, moglo bi se posaditi na 200 hektara 30.000 maslina, a na 200 hektara milijun loza! Ulaganje bi iznosilo milijun kuna za sadnice maslina i osam milijuna kuna za sadnice loze. Velike brojke, ali tko želi, još veća i zarada. Svakako bolje nego da zemlju ždere borovina!