Zašto Slavko Škrbić iz vrličkog naselja Garjak nije dovoljno dobar Srbin da bi u Gradskom vijeću Vrlike zastupao srpsku nacionalnu manjinu?
Odgovor na to pitanje pokušali smo doznati u razgovoru s Vrličanima nakon što je održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća.
Na konstituirajućoj sjednici je Marijo Delić, vijećnik i predsjednik HNS-a u tom gradu, svojim prigovorom upućenim Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Mandatnoj komisiji vrličkoga Gradskog vijeća o verifikaciji vijećničkog mandata Slavka Škrbića pokrenuo političku lavinu.
Nakon što je konstatirao da se Škrbić kandidirao na listi HDZ-a i postao vijećnik iz reda srpske nacionalne manjine, Delić piše:
"Većina građana Grada Vrlike koji su pripadnici srpske nacionalne manjine stava su da ne može čovjek koji njeguje vjeru, kulturu, običaje i identitet većinskog - hrvatskog naroda biti predstavnik srpske nacionalne manjine. Oni tvrde kako se Slavko Škrbić ističe i predstavlja po svemu kao Hrvat. Tako on i svi članovi njegove uže obitelji (sinovi, unuci i drugi) ističu katoličku vjeru kao svoju, a isto tako kao svoje ističu običaje, tradiciju i kulturu većinskog naroda, pa se vrlički Srbi opravdano pitaju kako on može njih predstavljati u Gradskom vijeću Grada Vrlike."
Delić je, vjerojatno i ne htijući, ustvrdio da nečija nacionalna pripadnost nije ona kakvim se pojedini građanin osjeća i deklarira, već je strogo povezuje s vjerskom pripadnosti.
U konkretnom slučaju vjerojatno najveća smetnja jest što je Škrbić hrvatski branitelj i što je odgojio djecu da budu lojalni građani Republike Hrvatske kakav je i sam.
Slavko Škrbić među Vrličanima uživa ugled čestitog čovjeka, etničkog Srbina, ali u svemu lojalnog građanina Republike Hrvatske. Možda, kažu, upravo zbog toga smeta pojedincima srpske nacionalne pripadnosti koji ni danas ne mogu prežaliti što vrlički kraj nije postao sastavnicom nedosanjane "Velike Srbije".
- Kada smo sastavljali listu kandidata za Gradsko vijeće vidjeli smo da je Slavko Škrbić na popisu birača srpske nacionalne manjine. Poznavajući ga kao vrijednog i korektnog čovjeka, za kojega svi imaju samo riječi pohvale i kojega svi Vrličani, bilo Hrvati ili Srbi, rado prihvaćaju u društvu, ja sam kao predsjednik Gradskog odbora HDZ-a sa Slavkom obavio razgovor i predložio mu da ga uvrstimo na našu listu. Škrbić je, uz to, i član naše stranke više od 20 godina. Prihvatio je kandidaturu i prilikom očitovanja pred Gradskim izbornim povjerenstvom svojim potpisom je potvrdio da je pripadnik srpske nacionalne manjine - kaže Jure Plazonić (na slici), predsjednik vrličkog HDZ-a i novoizabrani gradonačelnik.
Na pitanje kako tumači postupak Marija Delića Plazonić kaže:
- Prije četiri godine Delić je kao čelnik HNS-a osvojio četiri mandata, a petog vijećnika dobio je iz reda srpske nacionalne manjine. Mi tada nismo propitivali je li Delićev Srbin Srbin ili nije i može li zastupati interese srpske nacionalne manjine, posebno njenih pripadnika koji su 1991. godine zajedno s Hrvatima morali u progonstvo. Svojim lošim radom Delić je u Vrlici razjedinio i uništio HNS pa je sada osvojio samo jedan mandat, što nama u HDZ-u nije mrsko. I sada kada je dobio takvu poruku Vrličana Delić bi htio propisivati tko je Srbin, a tko nije - veli Plazonić.
Po svemu što ja znam, Slavko Škrbić je Srbin. Sporno je što njegovi sunarodnjaci tvrde da se on deklarira drukčije – kaže Marijo Delić i nastavlja:
- Škrbić je postao predmet moga interesa kad je izabran za vijećnika srpske nacionalne manjine s liste HDZ-a. Na mojoj HNS-ovoj listi je Srbin Dragan Radiša, a Goran Gutić na svojoj listi HSP-a ima čak trojicu Srba. Sami Srbi smatraju da je Škrbić Hrvat. Oni ističu da su Slavkova djeca i unuci kršteni u katoličkoj crkvi, unučad pohađa katolički vjeronauk, kuću mu ne blagoslivlje pravoslavni pop već fratar, a pravoslavni pop mu se ne smije niti približiti. Licemjerno je od HDZ-a postavljanje na listu takvoga čovjeka kojega su njegovi sunarodnjaci koje bi trebao predstavljati prozvali vjerskim prevrtačem - veli Delić.
Otišli smo i kod Slavka Škrbića u Garjak. Odmah nam je dao do znanja da ne želi davati nikakve izjave niti se želi slikati za novine. U neslužbenom razgovoru nam je priznao da mu ovo sve skupa ne treba i da će podnijeti ostavku.
Politika mu, kaže, nikada ništa nije dala niti od nje što očekuje. S ponosom ističe da je podigao i u život uputio djecu svojim napornim radom, sa svim ljudima je prijatelj, ponosan je što je Srbin, ali i što je bio hrvatski vojnik branio Hrvatsku.
U kuću mu, kaže, dolaze i pravoslavni pop i katolički fratar i svi dobronamjerni uvijek će biti dobrodošli.
Prvi Slavkov susjed i, čini se, najglasniji što je Slavko postao vijećnik Gradskog vijeća Vrlike ispred srpske nacionalne manjine je Lazo Škrbić. Upravo na njega nas je uputio Mario Delić. Lazo ne krije da mu Slavko nije po volji.
- Ja sam blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Nas Srbe u vrličkom kraju u Gradskom vijeću trebao bi zastupati netko tko dolazi u crkvu. Protiv Slavka Škrbića niti bilo koga drugog ja nemam ništa. To je cijela priča. Ja osobno neću nikada biti za onoga tko me 1991. godine gonio iz kuće. Meni su te 1991. na kući napisali: "Lazo, odlazi!". Ja sam otišao u Njemačku. Da nisam, danas me sigurno ne bi bilo - kaže Lazo Škrbić.
Naknadno u telefonskom razgovoru Plazonić nam je potvrdio da je odmah poslije razgovora s nama Škrbić došao u njegov ured u namjeri podnošenja ostavke na dužnost vijećnika. Nisam bio u uredu pa nismo razgovarali. Budite sigurni da ću sa Škrbićem obaviti razgovor i nastojati ga odgovoriti od nakane jer tako kvalitetni ljudi poput Slavka potrebni su svima u vrličkom kraju i Srbima i Hrvatima - kaže Plazonić.
Hrvatski branitelj
Škrbić je u kolovozu 1991. godine, kada je krenuo velikosrpski oružani napad na Kijevo i Vrliku, zajedno s vrličkim Hrvatima i malobrojnim Srbima otišao u progonstvo u Split. Te 1991. i 1992. godine bio je pripadnik Hrvatske vojske u sastavu 126. brigade.
Poslije rata nije ostvario nikakva braniteljska prava niti je dobio posao već se snalazio kako je znao i umio da bi s također nezaposlenom suprugom podigao djecu i dao im kruh u ruke. I danas 59-godišnji Slavko osigurava egzistenciju uglavnom od stočarstva i drugih poljoprivrednih poslova. Kao poštenog i radinog čovjeka uvažavaju ga i cijene jednako vrlički Hrvati i Srbi, osim malobrojnih pojedinaca koji su ujedno i Slavkovi rođaci.
