Dalmacija Split županija

DREVNO STRATIŠTE

Arheološka senzacija u srcu Dalmacije: otkriveno groblje puno ljudskih kostura s tragovima udaraca od mačeva, kopalja, buzdovana... Tko leži u jezivim kriptama?

DREVNO STRATIŠTE

Goniš cestom Split - Drniš, pa u Vrbi skreneš prema Ogorju, pa na jednoj okuci, a sve je to u mjestu koje se zove Bračević, skreneš na uzak odvojak s lošim asfaltom. Prođeš pokraj prvoga groblja automobila ili, kako vam drago, skladišta rezervnih dijelova za oldtimere u dvorištu jedne kuće, pa prođeš pokraj još jednoga groblja odbačenih auta smještenog u jednoj ogradi, pa onda s asfalta skreneš na makadam, pa ideš pješice, prvo po sjednoj pustopoljini s rijetkim smrikama preko koje je, očito, prošao požar, pa uđeš u šumu, te se onda, sve mala čudesa, počmu nizati prizor za prizorom.

Prizor prvi: Usred hrastove šume - grab i jasen je, vidi se po nevelikim izbojcima, ne tako davo posječen - pokraj gomile svježe iskopane zemlje grobnica. Velika. Zidana. Nadsvođena s dvije ogromne kamene ploče. S donje strane je ulaz, u unutrašnjost tek treba prodrijeti i potjerati onog jazavca koji je tu našao leglo.

- Kasna antika, 5. ili 6. stoljeće - kazuje arheolog dr. Miroslav Katić, pročelnik trogirskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture pod čijom se nadležnošću nalaze ovi tereni. Čujemo da su stariji mještani pričali kako su se uvlačili unutra, a tamo sve ljudski kosturi s tragovima udaraca od mačeva, kopalja i buzdovana...

Prizor drugi: Petnaestak metara niže, na gomili kamenja stoji poklopac rimskog sarkofaga. Samo mu uši otučene. I svuda okolo su kamene gomile, ali ne one ilirske nego nekako drukčije. Da su sve to ostaci nekropole i da ovdje, u ovoj hrastovoj šumi, ima još tih grobova.



Otkud oni ovdje? Idemo zagrebati po povijesti: Šesto stoljeće, vrijeme cara Justinijana, Prokopije iz Cezareje, čuveni pisac i povjesničar koji nam je baštinio najbolje zapise o tom vremenu, bilježi kako je Konstantinopolis odlučio udaljiti Ostrogote od Salone, te ih potjerati dalje. Jesu li ove grobnice spomenici nekoj od od bitaka koja se u stoljeću šestom događale tijekom ostogotsko - bizantskog rata?
 

Križevi iz 16. stoljeća
 

Prizor treći: Na dvadesetak metara od sarkofaga na zemlji su položena dva ogromna, impresivna kamena križa, po kojima ovo mjesto nosi toponim Križi.

- To je 16. ili 17. stoljeće, ima ih još po ovim krajevima, npr. u Bisku i Koprivnu - upućuje nas dr. Katić.

Otkud oni ovdje, u ogradi koju su vlasnici Dane Nakić i Frane Odak s oduševljenjem i bez ikakve naknade ustupili za ova istraživanja? Zagrebimo po povijesti: 17. stoljeće je vrijeme Kandijskog i Morejskog rata između Mletaka i Turaka, kad je granica pomicana prema unutrašnjosti, a ove krajeve preplavile velike migracije stanovništva. Vrijeme je to kad preci sadašnjih stanovnika naseljavaju ovaj kraj.

A onda smo pošli dalje najprije preko nekoliko travom obraslih ograda, preskačući zidiće, pa uskim putem između dvaju suhozida - čovjek ovuda može proći, magare teško, a konj nikako - pa izbili na širi put dostatan i za kar s konjima, prošli pored dvaju bunara i ponovo zašli u šumu, a čudesima nema kraja:

Ovi zidovi dviju malo većih pravokutnih građevina od kojih jedna jedva viri iz zemlje, a druga ide do visine od jednog metra, te na samom kraju još jedno neveliko zdanje kružnog oblika - to je Brečevo. Odnosno, ono što je, za sada, dok se ne istraži ostatak, od njega ostalo.
 

Obitelj Nelipić
 

Osim ljudi iz struke malo je tko čuo za Brečevo, u više onodobnih dokumenata spomenut srednjovjekovni grad, kastrum preciznije, utvrdu, posjed poznate hrvatske velikaške obitelji Nelipića. Nelipići, a spominju se i u obliku Nelipčići, bijahu od roda Svačića (Snačića), rodonačelnik im bijaše Nelipac, prvi put spomenut 1244., gospodarili su Cetinskom županijom, a smrću Ivaniša Nelipića izumiru po muškoj lozi 1434.. Pretpostavka je da je u Brečevu bilo i sjediše župe Zmina (Smina) koja je u srednjovjekovlju pokrivala područje sve do Radošića i vrhova Kozjaka, sjeverno od Klisa pod čijom župom je bilo priobalje. Utvrda Breč pod tursku vlast pada 1522., te joj se otada gubi svaki spomen i trag.

Sve do 1955. godine kad je u Bračević, u čijem imenu je baštinjen trag Breča, po drugi put nije banuo akademik Stjepan Gunjača, čuveni arheolog i povjesničar. Prvi put 1946. kod seljaka se uzalud raspitivao za postojanje neke kule, no ovog puta je otišao do spominjanih Križa, a potom ga je, kako bilježi u tekstu naslovljenom s "Ubikacija srednjovjekovnog castruma Brečevo", jedna pastirica povela do lokaliteta koji mještani zovu Kapelica.

- Moja baba pokojna Mara Žmirić odvela je Gunjaču do Kapelice. Ona mi je baba po pokojnoj materi, a preko nje sam naslijedio tu ogradu. On je to istražio, pisa je o tome, a tada su napravljeni konzervatorski radovi - priča nam mještanin Jakov Delaš (57).

Razlozi zbog kojih bi se utvrđeni grad nalazio na ovom mjestu, već na prvi pogled, više su nego očiti jer nalazimo se na mjestu gdje se obronci Svilaje i Moseća gotovo pa dotiču. Između njih je klanac, prolaz koji vodi od Vrbe prema crivačkom polju, koje ovdje zovu Bračevićki klanac ili samo Klanac. U samom podnožju brijega s bračevićke strane je Via Gabiniana, rimska cesta iz 1. stoljeća koja je išla od Salone do Andetriuma, te nastavljala dalje prema Burnumu u današnjim Ivoševcima. S druge strane klanca je moderna cesta koja vodi od Splita prema Drnišu. Iz Brečeva se, dakle, kontrolirao taj prolaz.

Stoga ne čudi da je Gunjača u onoj nevelikoj građevini kružnog oblika s malom, jedva metar širokom apsidicom, prepoznao kulu, podrobno je opisavši i izmerivši. No, u ovoj ekspediciji u koju se ukrcao i novinar, a koji osim dr. Miroslava Katića, čine Zlatko Uzelac s Instituta za povijest umjetnosti, Sonja Briski-Uzelac, profesorica povijesti umjetnosti u Rijeci, arheolog Ivan Šuta, ravnatelj Muzeja grada Kaštela s pretpoviješću kao užom specijalizacijom, Filip Stupalo, načelnik Općine Muć, i njegova zamjenica Ana-Marija Jukić, te ekipa iz zadruge Arheo ko-op, čuje se i drugačije mišljenje. Po njemu nije riječ o utvrdi, već o rotondi, srednjovjekovnoj crkvici kakvih još ima po Hrvatskoj. Iste takve rotonde datirane u 12. stoljeće Zlato Uzelac je, priča, vidio po našim ravničarskim krajevima, u Orljavcu kod Požege, Docu, Ivandolu (Odolju)...

Argument za tvrdnju o kuli su, prije svega, Gunjačin autoritet, a u prilog mišljenju da se radi o sakralnom objektu su postojanje istovjetnih građevina, konstatacija da mještani lokalitet nazivaju Kapelicom, te orjentacija apsidice i ulaznih vrata točno u smjeru istok-zapad. No, nema sumnje da će rasprave o tomu još potrajati.



Pažnju na postojanje ovog lokaliteta je skrenuo akademski kipar Anđelko Odak iz Bračevića koji živi u Zagrebu, a tekuća arheološka istraživanja provode voditelj Vedran Koprivnjak, zamjenica mu Martina Miketić, te studentica arheologije Slavica Bošnjak iz Solina, zajedno s troje domaćih pomoćnih radnika. Oni djeluju preko zadruge Arheo ko-op, koja jedinicama lokalne samuprave nude svoje projekte, pa ako prođe...

Njihov projekt za istraživanja na Kapelici i Križima Općina Muć je prihvatila, a podržalo ih je i Ministarstvo kulture. Istraživanja su tek počela, bit će toga još.

 


Kasnogotička crkva sv. Mihovila iz 14. stoljeća, stari prostor svetkovine

Lokaliteti 'Križi' i 'Kapelica' nisu jedina mjesta u Općini Muć u kojima se dogodilo suglasje lokalne samouprave i Ministarstva kulture. Obnavlja se, naime, uz potporu dvaju spomenutih subjekata i kasnogotička crkva sv. Mihovila iz 14. stoljeća, kojoj se krovište urušilo prije više od 60 godina. Crkva se nalazi u zaseoku koji ovdje zovu Kmeti na prostoru koje je nekad pripadalo plemićkoj obitelji Cambi, a i danas se na blagdan sv. Mihovila ovdje održavaju narodna veselja.

No, Andetrium, isti onaj Andetrium u kojem Baton Dezitijatski, prije konačnog poraza 9. godine ove ere, pružao herojski otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju predvođenog Tiberijem u posljednjem delmatsko-rimskom ratu, nikad nije pronađen. Andetrium se spominje i u nizu kasnijih izvora, no jedino što se zna jest da je bio negdje ovdje, na području Muća.
Eto novog izazova za arheologe.

 

Naslovnica Split županija