U samo desetak minuta čopor vukova zaklao je pet lovačkih pasa i teško ozlijedio jednoga. Bilo je to oko 7.30, u četvrtak ujutro, svega tridesetak metara daleko od obiteljske kuće Hrvatina Gudelja, poznatog nogometaša i još poznatijeg lovca, u zaseoku Gudeljima u Podbablju Gornjem kod Imotskoga. A da to nisu lovačke priče ili "duplo" viđenje i napuhavanje jezovite krvave storije u izvedbi lovaca, kada su u pitanju vukovi, uvjerili smo se sami na licu mjesta.
Ispred Hrvatinove kuće čekali su nas lovci Ante Gudelj Tetić, Ante Gudelj Tetić junior i Ivan Lončar, uz pse goniče, istarce i posavce, kako bi nam ne samo potvrdili do sada najveći vučji masakr u njihovu zaseoku već nas i odveli na mjesto gdje je čopor nakon gozbe s jadnim psima na meniju kao jezivi podsjetnik ostavio ostatke jednoga od njih.
- Čujte, više se ne može šutjeti, nešto treba učiniti, ali ne znamo što. Znamo da je vuk zaštićena životinja, ali tko će nama nadoknaditi štetu? - vidljivo utučen govori nam Hrvatin Gudelj, bivši nogometaš Hajduka i Borussije iz Dortmunda.
- Mi smo, a da vama bude vjerodostojnije, samo ugrubo izbrojili da su našim lovcima iz Gornjeg Podbablja ili, konkretnije, iz nekoliko zaselaka, samo u posljednje dvije godine vukovi ubili i pojeli ni više ni manje nego šezdesetak lovačkih pasa. Ako ćemo to, konačno, preračunati u neki novac, a sve su to vrhunski istrenirani psi, s papirima, šteta je veća od pedeset tisuća eura. Za to se može kupiti novoga "mercedesa".
Možda će to nekome tko nije lovac, ili ne zna što pas znači lovcu, biti smiješno, ali ovih pet mojih pasa koji su nastradali i ovaj moj Bijelko, koji je teško ozlijeđen i ne znam hoće li uopće preživjeti, nemaju cijene, a struka bi ih procijenila na desetak tisuća eura - veli nam potreseni Hrvatin.
Na naše pitanje kako je uopće moguće da vučji čopor dođe tik uz kuće, Ante Gudelj Tetić objašnjava:
- Ništa čudno za Podbablje Gornje i ovaj naš kraj. Tu se vuk razmnožio, oformilo se, to tvrdim odgovorno, nekoliko čopora, znamo to jer ih je, pokazalo se, uistinu mnogo i "patroliraju" od Sebišine, brda Mračaj u Runoviću, preko Podosoja, sve ovdje do našeg sela te dalje prema brdu Babi. Vjerujte, vidjeli smo im tragove u snijegu, to su vrlo velike zvijeri.
- Ajde da je gora zelena, vuk bi se skrivao i onda napadao iz zasjede, ali da pokolju jadne pse, takoreći na kućnom pragu njihova vlasnika, onda je to, ljudi moji, prilično jezovito. Usred dana zgrabi vam psa i onda se njime pogosti nedaleko od kuća. Evo vidite - pokazuje nam Ante ostatke lovačkog psa kojega su vukovi napola pojeli.
- Oni su svega dvjesto metara od naših kuća. Znači, on u miru jede i ne boji se. Mi smo prije par večeri na našoj glavnoj prometnici vidjeli njih četiri, pa, ljudi moji, zvijeri ne bježe, gledaju te... Moram priznati da je to neugodno, ima u selu djece, tko zna što se sve može dogoditi.
- Meni je lov užitak, potrošim i mnogo novca za kupnju pasa, sam ih odgojim i onda vam ovako nešto dođe, to je strašno - veli Hrvatin, gladeći oštrodlakog istarca Bijelka koji je teško ozlijeđen po glavi vratu. Ne znam što će mu biti, hoće li izdržati. Pustio sam ga da se odmara, dezinficirao sam mu rane i sada se uzdam u sreću da će preživjeti - kazuje nam Hrvatin Gudelj potišteno.
- Teško, moj Hrvatine, jer su Bijelkove rane prilično duboke - veli mu susjed Ante Gudelj Tetić.
- Mi lovci vjerujemo da ih je na ovom našem području velik broj. Jednostavno su se razmnožili, nema adekvatne odluke o njihovoj selekciji, a trebala bi biti, nemoćni smo jer je to zaštićena životinja i lovcima prijeti kazna ako ubiju vuka. Stanovišta smo da bi se trebala na mjerodavnim državnim institucijama donijeti uredba da se smanji njihov broj. Ovako neće samo stradavati psi. Eto, prije nekoliko dana, vukovi su upali među stado ovaca i koza u našega susjeda Josipa Gudelja. Nastradalo je nekoliko koza i ovaca - veli Ivan Lončar.
- Posebno stvara nelagodu večernje i ranojutarnje zavijanje vukova. Kao da smo u nekom pustom zabačenom području gdje caruju samo divlje životinje, a ne u pitomom, urbanom mjestu, gdje ljudi komuniciraju, odlaze na posao, gdje im se djeca vraćaju kući iz škole. Nešto treba učiniti - govore uglas lovci iz Podbablja Gornjeg.
Lovni inspektor: Neka mi se jave vlasnici pasa
Evo, sada čujem od vas za taj masakr - reče nam lovni inspektor Damir Bosiljevac.
- Ja sam prije par godina bio na tom području i znamo za tamošnje vukove. Očekujem da mi se vlasnici nastradalih pasa jave. To što se tvrdi da su se tu vukovi razmnožili sa sigurnošću se ne može znati. Možete imati desetak vukova i oni oforme čopore. Mogu biti dva sa po pet jedinki, mogu tri biti čopora sa po tri i četiri vuka i svatko uzme svoj teritorij, tako da se jedino obilježavanjem vukova, stavljanjem kontrolnih ogrlica, može utvrditi njihov broj. Znam kako je lovcima, imao sam do sada bezbroj slučajeva da su silno razočarani.
Broj vukova gleda se generalno, a hoće li se dopustiti njihova selekcija ovisi o procjeni, nakon analize kroz godinu dana, kada će se znati koliko ih je stradalo u prometu ili su uginuli zbog nečega drugoga, ali svakako zadnju riječ trebaju dati za to zadužene državne institucije - ističe inspektor Bosiljevac.