JEDIMO ZDRAVO (1) Slobodna predstavlja domaće proizvođače uz koje ste sigurni što jedete: Nema do mlijeka iz Dalmacije, a mojih 50 krava daje samo visoku kvalitetu

Cetinska krajina uvijek je bila poznata po proizvodnji mlijeka. Prije tridesetak godina u ovom bi se kraju mjesečno proizvelo milijun litara mlijeka, a danas ta brojka ne doseže ni šezdeset tisuća. Jedan od rijetkih koji je o(p)stao u ovom poslu je Ivan Putnik iz Brnaza. Donedavno je, kaže, s njim radila cijela obitelj, a danas mu, uz suprugu Dragicu, od petero djece pomaže samo jedan sin.

- Vide mladi da je ovo veliki trud i muka, a novac čekaš. Evo, dok je bio "živ" "Mils" imali smo rok naplate od 45 dana, a danas se to razdužilo na skoro tri mjeseca... Ne možeš postavljat uvjete jer mlijeko na ovom potezu otkupljuje isključivo sirana "Puđa" iz Čaporica tako da nema konkurencije - govori Putnik koji trenutačno na svojoj farmi ima 50 krava i junica.

Osim dugog roka naplate (još čeka da mu "Puđa" plati otkup za rujan), njega i kolege mu mljekare muči mala razlika između ulazne i izlazne cijene mlijeka. Po litri danas dobije maksimalno tri kune koliki mu je, praktički, i trošak proizvodnje tako da ga spašava onih 50 lipa državnih poticaja.

- U 2008. godini cijena je iznosila 4,50 lipa. Godišnje sada zarađujem barem 100.000 kuna manje s obzirom da proizvedem blizu 120.000 litara mlijeka - žali nam se Putnik.

Budući da on nema problema s distribucijom, uvoz ga, kaže, direktno ne pogađa. Njegovo je mlijeko, ističe, visokokvalitetno za razliku od uvoznog, preciznije, mlijeka u prahu.

- Od toga vam se eventualno može napraviti mlijeko masnoće 1,6 posto što nije dovoljno dobro za sir. Nema do mlijeka iz Dalmacije, znaju to i u "Puđe" - dovozili su oni i slavonsko, ali bez velikog uspjeha - govori Putnik.

Pogađa ga, kaže, što se Zakon o poljoprivredi mijenja svakih pola godine, kako dođe koji ministar, tako da su hrvatski poljoprivrednici prisiljeni živjeti od danas do sutra.

- Zakon se kroji prema velikim mljekarima i interesnim lobijima. Da nam barem daju zemljišne površine na dugotrajni zakup od recimo 20 do 30 godina da možemo planirati proizvodnju. Nije lako raditi u neizvjesnosti - govori Ivan Putnik.