StoryEditorOCM
Dalmacijazašto je umro?

Luka Ćelić: Nekompetentni liječnici ubili su mog maloljetnog sina, sada žele prikriti cijeli slučaj

27. rujna 2016. - 14:07
luka_celic1-021214.JPG

Ni nakon više od dvije godine Luka Ćelić iz Poljica, čiji je sin Ivan (15), pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, preminuo 29. kolovoza 2014., u KBC-u "Zagreb" (Rebro), od "Rebra" još nije dobio medicinsku dokumentaciju iako ju je usmenim putem tražio u nekoliko navrata.

Shrvani otac i obitelj već dvije godine pokušavaju doznati što je stvarni uzrok smrti njihova Ivana, koji je preminuo tri tjedna nakon navodno uspješne transplantacije srca.

Spis u DORH-u

- Cijelo su mi vrijeme govorili da je Ivanovo zdravstveno stanje dobro, da se super oporavlja i da će uskoro biti premješten s Odjela za anesteziologiju i intenzivno liječenje kardiokirurških bolesnika na "normalni" odjel. Nažalost, do tog premještaja nikada nije došlo jer je moj sin Ivan preminuo 29. kolovoza 2014., 24 dana nakon operativnog zahvata.

Liječnici na Rebru koji su liječili moga sina i od kojih sam nekoliko puta zatražio uvid u njegovu medicinsku dokumentaciju te molio da mi je daju, govorili su mi da idem kući u Poljica i da će ona doći na kućnu adresu. No, do danas ništa nije stiglo. Pitam se zašto.

Za Slobodnu Dalmaciju sam prije gotovo dvije godine izjavio da su mi u Zagrebu ubili dijete, a to i danas tvrdim. Ubili su ga nekompetentni ljudi, koji očito nisu znali što rade. Ne daju mi medicinsku dokumentaciju jer znaju da su pogriješili. Žele prikriti cijeli slučaj, da ode u zaborav - uvjeren je Luka Ćelić.

On je slučaj smrti svoga sina "dao u ruke" splitskom odvjetniku Mihovilu Joviću, koji također "muku muči" ne bi li saznao što je s predmetom.

- Prije više od četiri mjeseca mi se prvi put obratio Luka Ćelić i ispričao svoju tužnu priču. Od tada do danas pokušavam iz zagrebačkog DORH-a dobiti barem informaciju u kojoj je fazi postupak vezano uz slučaj Ivana Ćelića. Nažalost, to još uvijek nisam uspio, jedino sam uspio dobiti broj spisa. Nazivao sam DORH u Zagrebu nekoliko puta ne bi li mi dali neke podatke, no samo su me "šetali" s telefona na telefon. Čak nam nisu odgovorili ni na upit imamo li pravo uvida u spis.

U nemogućnosti da saznam prijeko potrebne informacije, kolegici sam iz Zagreba dao zamjeničku punomoć s kojoj je dva puta otišla na DORH, kako bi izvršila uvid u spis. Međutim, u tome nije uspjela, samo je dobila obećanja da će joj svu dokumentaciju iskopirati, ali ni to nisu učinili - kazuje nam Mihovil Jović.

Ako mu ne žele dati na uvid dokumentaciju, odvjetnik Jović smatra da mu barem iz DORH-a moraju reći u kojoj je fazi postupak.

- Ja kao odvjetnik obitelji Ćelić ne znam u kojoj je fazi postupak i to ne mogu saznati, a trebao bih znati. Isto tako postavlja se najvažnije pitanje, zašto iz KBC-a "Zagreb" još uvijek nisu dali Luki Ćeliću svu medicinsku dokumentaciju vezanu uz slučaj njegova sina, a čovjek ju je toliko puta tražio - pita se Mihovil Jović.

Kada smo prvi put, 8. prosinca 2014., pisali o slučaju Ivana Ćelića, uputili smo i nekoliko pitanja doc. dr. sc. Zlatku Giljeviću, tadašnjem sanacijskom upravitelju KBC-a "Zagreb", koji nam je odgovorio slijedeće:

"Izvješćujemo Vas da smo u obvezi poštivati odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenta, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o liječništvu i drugih pozitivnih propisa, kao i internih akata Kliničkog bolničkog centra ‘Zagreb’.

Slijedom gore navedenog, smatramo da je većina Vaših pitanja visoko stručno medicinskog karaktera koje može razumjeti (kao i odgovore) samo manji broj stručnjaka za to područje, što otvara nova pitanja koja nadilaze domenu javnog interesa. Istovremeno se radi o nizu podataka kojima bismo povrijedili gore navedene zakonske propise.

Šest pitanja

Međutim, potrebno je napomenuti da je otac bolesnika u više navrata razgovarao s liječnicima, a 10. listopada 2014. godine i s predstojnikom Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC-a 'Zagreb'. Na navedenom razgovoru otac je pomno saslušan od strane predstojnika te mu je na većinu postavljenih pitanja odgovorio uz izraze duboke sućuti zbog njegova nenadoknadivog gubitka.

No, budući da je otac imao dodatnih primjedbi, predstojnik je sugerirao da eventualna dodatna pitanja ili primjedbe dostavi u pisanom obliku, a na koje će mu detaljno odgovoriti i prema potrebi ga ponovno primiti na razgovor, nakon čega se otac više nije javljao" - to je odgovor koji je potpisao doc. dr. sc. Zlatko Giljević.

U dopisu nije odgovoreno ni na jedno od naših šest pitanja, pod izlikom kako su ta pitanja "visoko stručno medicinskog karaktera".

Kako tada, kada smo pisali prvi tekst o slučaju Ćelić, nismo imali veliku pomoć od KBC-a "Rebro", pokušali smo dokučiti što se zaista dogodilo u zagrebačkoj bolnici na Rebru, pa smo pomoć zatražili od stručne osobe, od koje smo dobili neslužbenu verziju zbivanja.

1. Kod transplantacije srca Ivana Ćelića rađena je stara Shumway metoda transplatacije srca, a nije napravljena nova Dreyfussova metoda, koja je, kako je dokazano, davala bolje rezultate. Određeni zdravstveni problemi koji su se počeli javljati već drugi dan nakon operativnog zahvata tijekom postoperativnog postupka nisu bili predviđeni, pa su se kasnije proširili na jetru te je mladić na koncu i preminuo.

2. Transplantacija kao operacija nije problem, već je problem postoperativni oporavak. Prema našem izvoru, kod Ivana je došlo do propadanja grafta zbog desnostrane dekompenzacije (popuštanje desne strane srca). Kako je kod starog srca bio veliki otvor u plućima, propao je trikuspidni zalistak (zalistak između desne pretklijetke i desne klijetke, odnosno tzv. ventil za krv koji usmjerava krv u jednom smjeru i ona se ne može vratiti natrag).

3. Zbog propadanja tog zalistka nastale komplikacije retrogradno su se proširile na jetru i probavni trakt. Zbog tih komplikacija nadima se trbuh (kao kod Ivana), dolazi do zastoja na sluznici crijeva i to omogućava da bakterije crijeva prijeđu u krv i izazovu sepsu od koje naposljetku pacijent i umre.

4. U ovom slučaju s Rebra već drugi dan nakon operacije pokazala se slabost i uključen je lijek levosimendan, zbog čega dolazi do kratkotrajna poboljšanja, da bi se stanje opet pogoršalo.

Slovo zakona

Po slovu Zakona, kada je u pitanju bolnička smrt maloljetnog pacijenta, bolnica (tako je barem u splitskoj bolnici) mora osigurati roditeljima preminulog maloljetnika, ako oni to žele, uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju, kao i presliku kompletne medicinske dokumentacije.

Tu dokumentaciju roditelji mogu dobiti osobnim dolaskom u bolnicu i zamolbom na protokolu bolnice, uz koju će dati svoj identifikacijski dokument (osobna iskaznica) ili se roditelja uputi da u pisanom obliku, poštom ili mailom zatraže od bolnice dokumentaciju.

Zašto nitko Luku Ćelića iz KBC-a "Zagreb" nije uputio da na taj način zatraži medicinsku dokumentaciju svoga preminulog sina, nego su mu govorili da će svi potrebni papiri doći za njim na kućnu adresu, ostaje još jednom nepoznanicom.

Tri kobna propusta

Prema mišljenju uglednog liječnika kojemu smo dostavili otpusno pismo Ivana Ćelića, u bolnici su napravljena tri ključna propusta.

1. NIJE NAPRAVLJENA MEHANIČKA POTPORA SRCU

Dječaku je trebalo napraviti mehaničku cirkulacijsku potporu da bi se produžilo vrijeme da se desna strana srca oporavi i da se ne bi dogodio jetreni zastoj, koji se upravo dogodio Ivanu. Pogoršanje stanja je verificirano nalazom UZV-a na kojemu se vidi da je desna strana srca proširena te da srčani ventil između desne pretklijetke i desne klijetke propušta krv prema natrag, što ne bi smio, pa nastaje zastoj krvi u jetri i portalnom bazenu zbog nedovoljnog punjenja lijeve strane srca.

2. NIJE ZATRAŽENO NOVO SRCE

Nakon što bi se uključila cirkulacijska potpora za srce, za dječaka je preko Eurotransplanta moglo biti zatraženo novo srce, što nije učinjeno. Uz tu cirkulacijsku potporu za srce Ivan je mogao živjeti do pronalaska novog srca ili oporavka postojećeg.

3. NIJE UKLJUČEN ECMO UREĐAJ

U većini hrvatskih bolnica postoje ECMO uređaji koji služe za održavanje intenzivnog života, a koji su se mogli upotrijebiti u slučaju ovog pacijenta. Ako ga već KBC ‘Zagreb’ nema, zasigurno imaju RVAD uređaj (Right Ventrikular Assist Device), koji potpomaže rad desne klijetke srca. Zašto taj uređaj nije upotrijebljen u slučaju Ivana Ćelića, za sada ostaje tajna.

Slučaj će završiti na sudu

Slučaj Ivana Ćelića u rukama je odvjetnika Mihovila Jovića, koji će još neko vrijeme pričekati s prikupljanjem dokumenata, a ako u tome ne uspije, cijeli će predmet predati sudu, koji će valjda uspjeti dobiti svu potrebnu dokumentaciju od KBC-a 'Zagreb'.

Umro 24 dana nakon transplantacije 

Ivan Ćelić podvrgnut je operaciji transplantacije srca. Donor je bila 36-godišnjakinja iz Hamburga, a operativni zahvat, koji je trajao šest sati, obavljen je 5. kolovoza 2014. Ivan je preminuo 29. kolovoza.

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. travanj 2024 16:17