U Splitu bi, 2050. godine prema optimističnom scenariju rasta razine mora uzrokovanog klimatskim promjenama, očekivane štete od morskih poplava sa sadašnjih procijenjenih pola milijuna dolara mogle narasti na nešto više od tri, a prema najgorem – na 12 milijuna dolara prosječnog godišnjeg troška.
Do kraja stoljeća, pak, očekivana šteta za Split, i to uz najniži rast razine mora, bila bi 12, a po ekstremnom scenariju čak 120 milijuna dolara godišnje.
Pritom Split nije u najgoroj poziciji - najveće štete očekuju se u Zadru, gdje prosječni godišnji trošak po najgorem scenariju može dosegnuti i do 820 milijuna dolara godišnje, odnosno u Šibeniku 770 milijuna dolara ili na području Kaštelanskog zaljeva od 790 milijuna dolara. Zanimljivo iznenađenje jesu sljedeća tri grada na ljestvici najvećih očekivanih šteta, sva tri u razini oko 400 milijuna dolara godišnje - Novalja, Vodice i Vir.
Podaci su to iz dokumenta "Procjena mogućih šteta od podizanja razine mora za Republiku Hrvatsku uključujući troškove i koristi od prilagodbe" prošle godine načinjenog i izdanog u suradnji Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (PAP/RAC) i Ministarstva zaštite okoliša i prirode, čijim ćemo se zanimljivim podacima poslije vratiti.
Klimatske promjene i varijabilnosti zahtijevaju da im se prilagodimo, stoga ih je potrebno ugraditi u nacionalne strategije kako bi se mogao primijeniti Protokol za integralno upravljanje obalnim područjem (IUOP) na Mediteranu, sedmi protokol donesen u okviru Barcelonske konvencije o zaštiti sredozemne obale i morskog okoliša, koji je potpisala i Hrvatska.
Donošenje nacionalne strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem RH najavljuje do kraja godine. Jasno, ako nam se posreći sa stabilnošću izvršne vlasti nakon idućih izbora.
Posljedice urbanizacije
O važnosti objedinjenog, dobro isplaniranog, sustavnog i dosljednog upravljanja obalnim područjem kako bi se njegovu razvoju osigurala održivost - umjesto da resurse, prije svega prostor, "trošimo" na opću dugoročnu štetu, upoznale su nas stručnjakinje PAP/RAC-a, ravnateljica mr. sc. Željka Škaričić i voditeljice programa mr. sc. Daria Povh Škugor i mr. sc. Marina Marković. Splitski ured PAP/RAC-a, koji djeluje u okviru UN-ove agencije za zaštitu okoliša (UNEP) i Mediteranskog akcijskog plana (MAP), uključen je u izradu projekata, dokumenata i strategija vezanih uz integralno upravljanje obalnim područjem.
I obala i morski okoliš Sredozemlja, kao i Jadrana, desetljećima već izloženi su različitim snažnim štetnim pritiscima, uzrokovanim, među ostalim, pretjeranom urbanizacijom, dužobalnom izgradnjom, onečišćenjem, zagađenjem, turizmom visoke sezonalnosti, opterećenjem prirodnih resursa, prvenstveno vodnih i - možda prije svega - nekoordinacijom među različitim sektorima, lokalnim, regionalnim i državnim tijelima i institucijama. Kad te koordinacije nema - ništa ne funkcionira.
Jedno od najvećih opterećenja obale je urbanizacija, podcrtana imperativom gradnje "prvog reda do mora“: od 1960-ih godina do danas broj stanovnika u Hrvatskoj narastao je za svega tri posto, a sagrađeno je četiri, možda sad već i pet puta više građevina nego što su zajedno izgradile sve prethodne generacije.
Demografske procjene govore o daljnjem padu broja stanovnika u Hrvatskoj, no prostorni planovi dopuštaju deseterostruko povećanje urbaniziranosti obale u odnosu na šezdesete godine, uz najveću gustoću gradnje u zoni najbližoj moru - upravo onoj koja je istovremeno zona najvećeg rizika povezanog s rastom razine mora.
Ukazuje to na gradnju povezanu s potrebama sekundarnog stanovanja, odnosno turizma, a ne stalnog stanovanja (iako se može očekivati da će u budućnosti donekle rasti i broj stalnih stanovnika obalnog područja).
Naše sugovornice upozoravaju kako je dokument o procjeni šteta od podizanja razine mora u Hrvatskoj prvi put rađen po metodi koja razdvaja štete nastale u odnosu na broj pogođenih stanovnika, te u odnosu na vrijednost imovine.
Gradovi Split i Rijeka, na primjer, imaju visoku izloženost stanovništva, ali ne i najveću izloženost imovine, dok se velike štete mogu očekivati u područjima Vodica, Novalje ili Vira koja imaju puno turističke infrastrukture, no nemaju puno stalnoga stanovništva koje bi bilo izloženo riziku od rasta razine mora.
To, opet, otvara novi problem koji bi trebao biti riješen u okviru integralnog upravljanja obalnim prostorom: ne može se, naime, računati da će turisti koji samo privremeno borave na nekom području biti spremni participirati i u troškovima šteta zbog izloženosti klimatskim promjenama.
Istovremeno, u tom začaranom krugu upravo turizam uvjetuje intenzivnu dužobalnu gradnju kao i infrastrukturu koja prati snažno sezonsko povećanje broja stanovnika (ostavljajući visoke troškove održavanja u razdoblju izvan sezone).
Uza sve, u kontekstu klimatskih promjena turizam visoke sezonalnosti, kakav se rasporedom nastave, godišnjih odmora itd. podržava i u Hrvatskoj i na cijelom Sredozemlju, izazivat će sve snažnije opterećenje vodnih resursa.
Najavljuju se, naime, sušna i vruća, vodom sve siromašnija ljeta, a istovremeno će zbog velikog broja turista trebati više vode i električne energije.
Korekcija riva, lukobrana
Integralno upravljanje obalnim prostorom trebalo bi uskladiti sve te potrebe i svesti ih na mjeru koja osigurava održivi razvoj – u kontekstu razvoja turizma, na primjer, orijentirati se prije svega na stvaranje radnih mjesta i produženje sezone, odnosno gdje je to moguće na cjelogodišnji turizam.
Za regionalni pilot-program ugradnje klimatskih promjena u planove upravljanja obalom u Hrvatskoj je izabrana Šibensko-kninska županija, što su županijske vlasti spremno prihvatile, pa dosad ne samo što je, nakon dvije i pol godine rada, zgotovljen prvi kod nas Plan integralnog upravljanja obalnim područjem, nego je taj Plan nedavno prihvatila Županijska skupština, uz najavu da će biti ugrađen u prve iduće izmjene regionalne razvojne strategije i županijskog prostornog plana čime će - iako sam po sebi nema zakonsku snagu - njegova primjena postati obavezna.
Šibenski Obalni plan, izrađen i na temelju spomenutog dokumenta o procjeni mogućih šteta zbog podizanja razine mora, sadrži, među ostalim, i opće mjere upravljanja za cijelu županiju koje se odnose na prostor, vodnu infrastrukturu i uski obalni pojas, a predlažu se i mjere vezane za požare, gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, marikulturu, energiju, promet, bioraznolikost, zdravlje i kulturno naslijeđe.
Što se prostora tiče, mjere među ostalim uključuju očuvanje krajobrazne baštine i otvorenih prostora koji se smatraju najvažnijim resursima razvoja, osobito turističkog; sugeriraju, zatim, kvalitetnije urbanističko i arhitektonsko oblikovanja, ali i uvođenje instrumenata kojima bi se to oblikovanje usmjeravalo i ocjenjivalo, itd.
Sektor vodne infrastrukture traži prilagođavanje obalnih objekata, riva, lukobrana i lučica povećanju razine mora i ekstremnim vremenskim prilikama, čemu treba prilagoditi i urbanu infrastrukturu - prometnice, cijevi, kabele, kao i sustave odvodnje komunalnih i oborinskih voda. Treba poticati korištenje kišnice, pročišćene otpadne vode upotrebljavati za navodnjavanje, zalijevanje, pranje ulica itd..
Izdvajamo još i samo neke od mjera: u sektoru uskog obalnog pojasa samo se iznimno dopušta gradnju na niskim dijelovima obale, osobito nižim od dva metra nadmorske visine; u gospodarstvu je važno razvijati lokalne proizvodne baze, smanjiti ovisnosti o nafti i naftnim derivatima; u poljoprivredi, recimo, treba osigurati navodnjavanje, pripremiti planove za rotaciju kultura radi promjene klime, stvoriti banku autohtonog sjemena, u marikulturi poticati uzgoj toploljubnih vrsta, u prometu uvesti ekološke koncepte mobilnosti - javni prijevoz, javne bicikle, dijeljenje automobila, dijeljenje brodova itd..
Prema izjavi za lokalne medije dr. sc. Sanje Slavice-Matešić, pročelnice županijskog Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, jedna od najvećih kvaliteta koju šibenski županijski Obalni plan sadrži je to što je za svako naselje u županiji donesen niz mjera koje bi u budućnosti trebalo ispuniti da bi se posljedice klimatskih promjena maksimalno ublažile.
Među onima vezanim uz prostor najčešće su - sačuvati preostalu prirodnu obalu od izgradnje, ograničiti/onemogućiti daljnju (linearnu) urbanizaciju, destimulirati "apartmanizaciju“ itd.
Prioriteti obrane
Istovremeno je ovakav Obalni plan temelj za povlačenje sredstava europskih fondova za svaki projekt kojemu je osnova zaštita i prilagodba klimatskim promjenama.
Ozbiljan posao koji su napravili Šibenčani za svoju lijepu, vrlo razvedenu i turistički atraktivnu obalu, računajući i osjetljivi ekosustav NP Krka, potaknuo je i druge obalne županije, uključujući Istarsku i Splitsko-dalmatinsku, da krenu razmišljati o donošenju vlastitog plana integralnog upravljanja svojim obalnim prostorom, uključujući sve aspekte, od prostora i gospodarstva do marikulture i poljoprivrede.
Dubrovačko-neretvanska županija imala je dobre šanse preteći Šibenik: još 2011. godine Željka Škaričić i Marina Marković izradile su, u suradnji s Regionalnom razvojnom agencijom DUNEA, smjernice za integralno upravljanje obalnim prostorom, ali tek se nedavno ukazala prilika da se izrada Obalnog plana prijavi za EU financiranje u okviru jednog projekta međunarodne suradnje.
Dubrovčanima je to osobito važno zbog delte Neretve, područja koje je i prema svim ranije rađenim projekcijama posebno ranjivo na klimatske promjene i koje bi najviše stradalo, s obzirom da je poplavna površina doline Neretve najveća u Hrvatskoj.
Danas ona - čime se vraćamo podacima dokumenta o procjeni šteta - iznosi osamdesetak kilometara četvornih, no uz najveći porast razine mora do 2050 godine ta bi površina iznosila više od sto kilometara. Na niskoj obali, naime, i nekoliko centimetara viša razina mora znači nekoliko četvornih kilometara više poplavnih površina.
Procjena šteta obavljena je, inače, danas najrespektabilnijom metodom za procjenu mogućih šteta od podizanja razine mora metodom DIVA (Dynamic Interactive Vulnerability Assessment), razvijenom u partnerstvu više europskih sveučilišta predvođenih ekspertima iz Postdama u Njemačkoj. Mr. Povh Škugor napominje da, s obzirom na goleme neizvjesnosti koje su dio očekivanih klimatskih promjena, rezultate ove metode ne treba gledati u njihovoj preciznosti, već kao procjenu veličine izazova koji nas očekuju.
- Kao iznenađenje nameće se spoznaja o dilemi koja nas u budućnosti očekuje - kako odrediti priorite za obranu? Jesu li to lokacije s najvećim brojem registriranih stanovnika, ili su to područja na kojima ćemo imati najveće materijalne štete? Kako uključiti vrijednosti kulturno-povijesnog naslijeđa u ovakve procjene?
Napokon, zaključak je naših sugovornica, investitori u nekretnine u rizičnim područjima ne samo da bi trebali biti svjesni potencijalnih opasnosti za svoje nekretnine u budućnosti, već bi trebali preuzeti i odgovornost za zbrinjavanje objekata koji će biti ugroženi od porasta razine mora, posljedično postajući ugroza i za obalni okoliš. U protivnom, odluke investitora danas kojima se oni odlučuju za kratkoročnu dobit, budućim generacijama predstavljat će ugrozu i veliki trošak.
Kaštelanski zaljev na udaru
Što se tiče poplavne doline Kaštelanskog zaljeva (uključuje Split, Trogir, Solin i Kaštela), ona se danas procjenjuje na 5,4 kvadratna kilometra. Do 2050. godine to bi, uz najviši predviđeni rast razine mora od 31 centimetar, moglo biti 6,6 kilometara četvornih, a 2100. godine - više od osam kilometara.
Po broju stanovnika ugroženih poplavama Kaštelanski zaljev na prvome je mjestu: u odnosu na današnji procijenjeni broj od 2900 ugroženih, u projekcijama i za 2050. i za 2100. ugroženih bi, po najgorem scenariju, bilo 12.400, odnosno 14.200. Troškovi šteta, pak, u poplavnoj dolini Kaštelanskog zaljeva s današnjih bi se 2,5 milijuna eura, u slučaju da se ništa ne poduzme u prilagodbi klimatskim promjenama, mogli popeti na 74., odnosno na čak 790 milijuna eura godišnje na kraju stoljeća.
Poplave s mora ugrožavaju 17.000 ljudi
Danas je u Hrvatskoj riziku od poplava s mora izloženo oko 17.000 ljudi na 250 kilometara četvornih, uz godišnji potencijalni trošak šteta od oko 40 milijuna dolara. Do 2100. godine te brojke popet će se na 360 kilometara četvornih, do 128.000 stanovnika te do gotovo devet milijardi dolara godišnjih troškova šteta, no sve to pod uvjetom da se ništa ne poduzme.
Mjerama koje uključuju integralno upravljanje obalnim prostorom u kontekstu klimatskih promjena, prilagođavanju promjenama te izvlačenju koristi iz tih prilagodbi - sve te brojke mogle bi biti znatno niže.