Markove zlatne ruke skovale stol za titulu

Kad radim, kad sklapam dijelove, ja sam u svome svijetu, nikoga oko sebe ne primjećujem. A tehnički mi je i najdraži predmet u školi – kaže nam Marko Perišić, učenik Osnovne škole "Vjekoslav Parać" u Svetome Kaji, državni prvak iz tehničkoga u kategoriji strojarskih konstrukcija.

Ove godine jedini Dalmatinac, od Dubrovnika do Zadra, najbolji je u tehničkom na natjecanju koje organiziraju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatska zajednica tehničke kulture.

Ponosni mentor

Ponosni su na to svi u školi, a naravno i njegov mentor i profesor Dragan Stanojević, učitelj savjetnik tehničke kulture, koji u ovoj solinskoj školi uz tehnički predaje i informatiku.

U natjecanju je, pojašnjavaju nam, bilo ukupno dvanaest kategorija, sedam kategorija u kojima su se natjecali učenici iz redovne nastave i pet iz izvannastavnih aktivnosti, poput klubova mladih tehničara, udruga i slično.

Marko je i u petom i šestom razredu bio na županijskom natjecanju iz tehničkoga. Prve godine osvojio je treće mjesto, a lani drugo, ali kako samo prvi sa županijskog ide dalje, tako je priliku za sudjelovanje na državnom natjecanju dobio tek ove godine, nakon pobjede na županijskoj razini.

– Počeja san se ka mali zanimat za tehniku, uz oca Marija, koji je električar, i didu Vladimira, mehaničara. Uvik se po kući i dvoru nešto radilo, a danas me mlađi brat Filip, on ima pet godina, moli da mu izradim kakav autić ili da mu popravim onaj na daljinski ako nešto zašteka. Rado to učinim – govori 13-godišnji Vranjičanin Marko, kazujući kako je nakon natjecanja, a zatim i putovanja sa školom, dobio i "fibru".

Nakon natjecanja iz tehničkog koje je održano u Primoštenu, sa školom su išli u uzvratni posjet OŠ "Budrovci" pokraj Đakova, u sklopu programa obrazovanja za poduzetništvo u koji je uključen i Marko.

– Bilo mi je ipak malo stresno, najviše zbog pismenog, a praktični rad, to nije bija problem, tu san ka doma – veli Marko, objašnjavajući kako bodove za ispit 30 posto čini pismeni rad, 50 posto praktični, a 20 posto obrana rada.

– Nisan bija siguran kako je proša pismeni, prvo misliš da si dobro napisa, pa onda za pet minuti misliš da je loše... uf... – kao da se i sad preznojava sedmaš Marko pišući test.

– Za praktični rad imaš osam školskih sati, dobiješ tehničku dokumentaciju, materijal i dalje si prepušten sam sebi. To mi je bija izazov. Ja sam ima zadatak napravit model koordinatnog stola. Morali smo napravit i neku inovaciju, ja sam uz to izradija još i nosač za papiriće od dva komadića lima – pokazuje nam Marko svoj rad, zbog kojeg je tata Mario prekinuo ribarenje u Vranjicu i donio nam rad u školu da ga s njim fotografiramo.

– U kući rad ima počasno mjesto na jednoj od polica – govori Marko u prilog tome kako su otac Mario i majka Ana ponosni na njegov uspjeh.

– Za tehničku kulturu konkretno treba biti učenik koji ima motoričke sposobnosti, znanje i talent, definitivno, koji naš Marko ima – govori prof. Dragan Stanojević o svom učeniku.

– A zadaća mentora je da sve to ukomponira u jednu cjelinu i usmjeri. Motivacija je također bitna, zato ja preferiram na redovnoj nastavi praktične radove. Tu se uvijek može prepoznati učenik koji ima afinitete, koji ima sposobnosti za ovaj predmet – kazuje mentor.

Ne voli se hvaliti

– Ma, ne želi se Dragan hvaliti – dodaje ravnatelj škole Đuro Baloević.

– Imao je on već uspjeha s učenicima na natjecanju, škola je već imala državnu prvakinju i učenike koji su sudjelovali na županijskim i drugim natjecanjima. Šteta da je tehnički danas sveden na samo jedan sat tjedno u nastavi, jer u naše je doba puno toga bilo više praktičnog. Ovakve bi tehničke i inženjerske smjerove u obrazovanju trebalo više poticati, to je naša budućnost – mišljenja je ravnatelj, ističući kako je Dragan učitelj savjetnik, najveći stupanj napredovanja učitelja u školi, jedan od suautora udžbenika iz tehničkog odgoja, član Državnog povjerenstva za tehničku kulturu već godinama.

Splitsko-dalmatinska županija, primjerice, daje nagradu učenicima i mentorima koji postignu prva tri mjesta na državnim natjecanjima, ali tehnički nije na popisu tih predmeta, veli nam profesor.

S ekipom na balun

– Pa i ovo je uspjeh, koja je razlika u predmetima? Lijepo je znati da te priznaju, i to je poticaj za dalje – govori Stanojević, nadajući se kako će se to u budućnosti promijeniti.

– Djecu treba motivirati – ističe i ravnatelj, što prof. Stanojević sigurno dobro zna, jer Marku je, kao što nam i sam kaže, tehnički broj jedan.

– Volim i matematiku, ali tehnički mi je ipak na prvom mjestu. Nakon nastave i doma se opet bavin tehničkin stvarima. Prije sam znao, osim autića, izrađivati i modele Eiffelova tornja, vodotornja u Vukovaru... Sad sam u fazi da stalno nešto radim s papirom i škarama – otkriva Marko trenutne afinitete.

Osim toga, ponekad u Vranjicu baci i s ekipom na balun.

– Koliko se volim bavit oko tehničkog, mama se ponekad iznenadi kada kažen da iden igrat na balun. Šta ti se dogodilo, pita me onda – govori Marko, koji ipak ne snuje još daleke planove u obrazovanju.

– Sad san osnovna, vjerojatno ću u srednju nešto oko elektrotehnike, mehatronike, daleko je još fakultet. Volim ići korak po korak i dobro promišljati, kao i u praktičnim radovima – uz osmijeh će Marko, dodajući:

– Pomalo, nigdi ne gori!

Išli smo ga potom fotografirati u učionicu tehničkog gdje je 8.c imao sat.

Zvonilo je taman za veliki odmor, a svi i dalje sjede u klupama, stvaraju, sastavljaju, rastavljaju... Netko je otišao na brzinu po marendu da bi mogli dovršiti. U jednoj ruci kolač sa šećerom, u drugoj kacavida. Dodaju se i kliješta preko razreda.

– Naš profesor tehničkog je najbolji – žele nam uglas priopćiti učenici zašto uživaju u ovome satu. Roko, Luka, Ivan, Josip, pa još jedan Luka, te u prvoj klupi Mia, Antonija i Antonio, uživjeli se u rad.

– Imate li viška šajbi i matica, profesore? – pita Roko.

– Naravno – odgovara on pokazujući gdje će naći sve dijelove.

Triba bit Perišić...

– Triba bit Perišić za napravit ovo – simpatično će jedan od Markovih vršnjaka dok se trudi riješiti zadano, a u tijeku je izrada pozicijskog i stop-svitla. Drago im je, kažu, zbog Marka, to i njih onda potiče na bolji uspjeh.

– Ponosni smo i posebno nam je drago zbog nagrade, a uz takvog mentora i učenika nije bilo za iznenaditi se – zaključila je s pohvalama i Markova razrednica Erna Šarić, profesorica povijesti.

Za Dan škole i blagdan svetoga Kaje, školska proslava će ovako biti još veselija i svečanija.