Dok ministar Slavko Linić stiska remen građanima i gospodarstvu, državna birokracija i institucije rade bez sankcija, po komodu. U slučaju ustanove Dječje selo to čine najmanje petnaestak godina.
A radi se o rijetko atraktivnom terenu uz prekrasne plaže, na prostoru od 68.273 kvadrata, pod borovinom, koji ne samo da trpi štetu zbog neiskorištenosti, nego i dalje košta porezne obveznike zbog dugoročnog spora i 130 tisuća kuna bruto plaće direktoru. Ako bi se cijenio kvadrat 300 eura, kompleks nekadašnjeg lječilišta vrijedan je 20 milijuna eura, ali država ne žuri staviti ga u funkciju.
Ustanova Dječje selo kupila je zemljište od Hrvatskih šuma 1988. godine, na kojemu je od 1958. godine Crveni križ Švedske izgradio dva čvrsta bungalova i 10 drvenih baraka za potrebe mađarskih izbjeglica. Vrijednost Dječjeg sela sudski je vještak 2001. godine procijenio na 127 milijuna kuna!?
Početkom Domovinskog rata u kućicama su zbrinuti ratni prognanici, najviše Vukovarci, koji su tu ostali do konca rata 1995. godine. Poslije je Županija, kao vlasnik ustanove, pokušala javnim natječajima u tri navrata iznajmiti Dječje selo na rok od 40 godina, ali nije uspjela.
- Prodaji Dječjeg sela protivili su se svi dosadašnji župani, mišljenja su kako se ono treba revitalizirati radi otvaranja radnih mjesta, sukladno Prostornom planu općine Baška Voda koji predviđa kapacitete sa 700 kreveta za zdravstveni i sportski turizam. Spor oko vlasništva vodi se na Visokom trgovačkom sudu i čeka se presuda. Općinski sud u Makarskoj presudio je 2001. godine da je 68.000 kvadrata u vlasništvu ustanove, čiji je vlasnik Županija.
Presuda se nije mogla provesti, jer je Državno odvjetništvo ustalo sporom za upis na nekretnine, koji još nije završen. Ustanova mora imati direktora, jer mora imati pravnu osobnost i tu nema ničega spornoga. Osim toga, potreban je netko tko bi vodio računa o totalnoj devastaciji, protuzakonitom nasipavanju plaže, useljennju u kućice, osobito ljeti. Ne radi se o nesposobnosti Županije u odnosu prema Dječjem selu, sve radimo transparentno i o svemu odlučuje Skupština. Županija je uložila 10 milijuna kuna u sanaciju, plaće i troškove režija - pojasnila je Helena Bandalović, pročelnica za zdravstvo u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
- Ministar zdravstva Andrija Hebrang 1. veljače 1994. godine odobrio je Dječjem selu status lječilišta, ali smo odmah ispali iz mreže zdravstva zbog nemogućnosti ulaganja u objekte. Znate da smo od početka Domovinskoga rata primili prognane i izbjegle, hranili ih, a država nam je plaćala 25 kuna po osobi dnevno. Nije to bilo dovoljno za troškove funkcioniranja i plaće djelatnika, ni novčića nismo mogli uložiti u objekte. Kao direktor ne tražim punu plaću ravnatelja zdravstvene ustanove, jer znam da bi to bilo suludo, primam neto 6000 kuna. Brinem se o kompleksu. Ovlašteni sam revizor za javni sektor i natjecao sam se u “Biokovci” tražeći drugo radno mjesto. Ali tamo je primljen čovjek bez certifikata - čujemo od direktora Jurišića.
A radi se o rijetko atraktivnom terenu uz prekrasne plaže, na prostoru od 68.273 kvadrata, pod borovinom, koji ne samo da trpi štetu zbog neiskorištenosti, nego i dalje košta porezne obveznike zbog dugoročnog spora i 130 tisuća kuna bruto plaće direktoru. Ako bi se cijenio kvadrat 300 eura, kompleks nekadašnjeg lječilišta vrijedan je 20 milijuna eura, ali država ne žuri staviti ga u funkciju.
 |
Početkom Domovinskog rata u kućicama su zbrinuti ratni prognanici, najviše Vukovarci, koji su tu ostali do konca rata 1995. godine. Poslije je Županija, kao vlasnik ustanove, pokušala javnim natječajima u tri navrata iznajmiti Dječje selo na rok od 40 godina, ali nije uspjela.
- Prodaji Dječjeg sela protivili su se svi dosadašnji župani, mišljenja su kako se ono treba revitalizirati radi otvaranja radnih mjesta, sukladno Prostornom planu općine Baška Voda koji predviđa kapacitete sa 700 kreveta za zdravstveni i sportski turizam. Spor oko vlasništva vodi se na Visokom trgovačkom sudu i čeka se presuda. Općinski sud u Makarskoj presudio je 2001. godine da je 68.000 kvadrata u vlasništvu ustanove, čiji je vlasnik Županija.
Presuda se nije mogla provesti, jer je Državno odvjetništvo ustalo sporom za upis na nekretnine, koji još nije završen. Ustanova mora imati direktora, jer mora imati pravnu osobnost i tu nema ničega spornoga. Osim toga, potreban je netko tko bi vodio računa o totalnoj devastaciji, protuzakonitom nasipavanju plaže, useljennju u kućice, osobito ljeti. Ne radi se o nesposobnosti Županije u odnosu prema Dječjem selu, sve radimo transparentno i o svemu odlučuje Skupština. Županija je uložila 10 milijuna kuna u sanaciju, plaće i troškove režija - pojasnila je Helena Bandalović, pročelnica za zdravstvo u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Jurišić: Ni novčića nismo mogli uložiti u objekte
Ravnatelja Ivu Jurišića zatekli smo na radnome mjestu u Dječjem selu.- Ministar zdravstva Andrija Hebrang 1. veljače 1994. godine odobrio je Dječjem selu status lječilišta, ali smo odmah ispali iz mreže zdravstva zbog nemogućnosti ulaganja u objekte. Znate da smo od početka Domovinskoga rata primili prognane i izbjegle, hranili ih, a država nam je plaćala 25 kuna po osobi dnevno. Nije to bilo dovoljno za troškove funkcioniranja i plaće djelatnika, ni novčića nismo mogli uložiti u objekte. Kao direktor ne tražim punu plaću ravnatelja zdravstvene ustanove, jer znam da bi to bilo suludo, primam neto 6000 kuna. Brinem se o kompleksu. Ovlašteni sam revizor za javni sektor i natjecao sam se u “Biokovci” tražeći drugo radno mjesto. Ali tamo je primljen čovjek bez certifikata - čujemo od direktora Jurišića.
|
Roščić: To je sramota svih župana- Naprosto mi je nevjerojatno da se godinama ne rješavaju sudski sporovi oko Dječjeg sela, koje ima uredne kupoprodajne ugovore za zemljište. Sramota je svih dosadašnjih župana da 40 kilometara od Splita nitko ne vodi računa o i te kako vrijednoj imovini i o tome u kakvom se stanju nalazi. Bura je porušila borove, u bungalovima stoje razne osobe i nema nikakva opravdanja za propast tako vrijedne nekretnine da se ne stavi u funkciju - kaže Joško Roščić, načelnik općine Baška Voda. |