Naravno da je ovako kategorična tvrdnja podložna pitanju zbog čega je Sabatina – riječ je o (to valjda malo kome danas treba posebno tumačiti) velikom godišnjem susretu vinara i vinogradara - tako važna i zbog čega su mnogi spremni posvjedočiti da bi bez nje, bez Sabatine, Dalmacija bila uočljivo lošije mjesto za život ?
Ima za to puno razloga posve različite prirode – od čiste ekonomije loze i vina, preko cijelog niza finih identitetskih vibracija, do sociološko-psihološki provokativnog kolora posebne “vinske društvenosti” – no u njih se, u te argumente, nabolje može proniknuti baš na Sabatini samoj, u prezentu. Dakako i na ovoj najfriškijoj, čijem se uspješnom trajanju i svršetku upravo nazdravilo na Hvaru, našem otoku vina.
Vinski svijet, pa i naš dalmatinski i uopće hrvatski dio toga svijeta, pun je – da se ne lažemo - problema, nakrcan punim bačvama i ispražnjenim žiro-računima, sapet dugovima, kreditima, tržišnim i promocijskim teškoćama. Premda medalja, istini za volju, ima i drugu stranu, onu na kojoj se ipak iščitava perspektiva, sve kvalitetnija proizvodnja, otvaranje novih tržišta…
Sabatina je do čepa umočena u taj badanj, pa i onda kad izgleda da je se izravno ne tiče ono što se u njemu događa. Dok su, primjerice, minulog tjedna na Hvaru “sabatinci” – njih blizu tisuću, među kojima čak 250 natjecatelja s respektabilna 304 prijavljena uzorka – bistrili vinske teme, boreći se da nam što manje toga ode na kvasinu, kroz “okoliš” su tekle i druge vinske priče , među kojima će tri i ovdje naći mjesto, makar samo u natuknicama:
Američki list “Boston Globe”, nakon žiriranja “na slijepo” 50 crnih vina iz cijelog svijeta, jeftinijih od 15 dolara, jednoglasnom je odlukom svih ocjenjivača pobjednikom proglasio vino “Pelješac”, proizvedeno u vinariji “Dingač”; Pod naslovom “Bizarna nestašica, svijetu prijeti manjak vina”, jedan je dobro posjećeni portal objavio da je na sceni “deficit vina najizraženiji u 50 zadnjih godina, prvenstveno zbog porasta potrošnje u SAD-u i , osobito, u Kini, gdje se sada pije čak četiri puta više vina nego prije pet godina, dok proizvodnja u Europi stalno opada, a ona opskrbljuje 60 posto svjetskog tržišta; Na ponovljenom javnom natjecanju za kupnju “Dalmacijavina” (u stečaju) nitko nije želio isprsiti početnu cijenu od 200 milijuna kuna, pa se na novoj dražbi, po svemu sudeći, očekuje kupoprodaja “Dalmacijabevande”…
Sve je to, vidite i sami, vino, crno-bijeli vinski svemir, no vratimo se Sabatini “uživo”, ovoj hvarskoj za koju je Želimir Bašić s pravom kazao da “ne može riješiti sve vinarske poteškoće, ali ih može signalizirati i ukazati na probleme, ali i na rješenja”. Utoliko je shvatljivo što je na “sabatinskom” saboru vinogradara i vinara bilo – iz svoje se kože ne može - puno više govora o problemima nego o rješenjima, pa se i nazočnost ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine uznastojalo, sasvim umjesno, iskoristiti da ga se dodatno senzibilizira za problematiku južnog /mediteranskog krila njegova resora.
Taj je kontekst tako pružio priliku Lordanu Ljubenkovu, glavnom organizatoru, da ustvrdi kako su benefiti te “intimnosti” nedvojbeni, budući da je ministar mogao bez rukavica dodirnuti znoj, suze i beštimje dalmatinskih težaka, a da pak nije došao na Sabatinu, da je ostao u kabinetu, komunicirao bi s njima na način koji ponajbolje karakteriziraju mekane i zaobljene riječi kao što su dopis, klasa, urudžbeni broj...
Negdje na rubu hvarske Sabatine– Grad Hvar je, nota bene, uz puni angažman gradonačelnika Rina Budrovića bio odličan domaćin– rođena je i ideja o novom iskoraku Susreta vinogradara i vinara: naime, da taj skup uskoro bude organiziran negdje izvan Dalmacije. Ako je suditi po prvim reakcijama koje sam osluhnuo, od toga – barem za neko vrijeme - neće biti ništa. Jer, ni organizatori nisu sigurni da bi ljudi stizali na “vinarijadu”, gdje god bila, jednako rado kao u Dalmaciju, a čemu, uostalom, i mijenjati tim koji pobjeđuje.
MLADEN KRNIĆ
FOTO: IVO RAVLIĆ / CROPIX
