Po prognozama njemačkih liječnika, Josip ima velike šanse da samostalno hoda, ali uz stalne fizikalne terapije, ortoze koje treba podešavati njegovu fizičkom razvitku i operativnim zahvatima na koljenima. Josipovi roditelji, majka Marina i otac Jakov, vjeruju prognozama stručnjaka njemačke klinike.
U to ih je uvjerio napredak koji je Josip postigao nakon prošlogodišnjeg boravka u Aschau i korištenja ortoza uz pomoć kojih može stajati na nogama i bez pomoći napraviti po nekoliko koraka.
Josip je u Aschau bio u listopadu prošle godine i ostao je dva tjedna. Liječnici su preporučili operaciju koljena i izradu ortoza za obje noge i torzo. Uz pomoć tih ortoza uspio je napraviti prve korake – priča majka Marina.
- Kad hoću hodati, moram obući oklop, a dobio sam i hodalicu – dodaje Josip.
U Aschau smo ostali dva tjedna. Za to vrijeme Josip je prošao detaljne liječničke preglede, svakodnevnu posebnu fizikalnu terapiju i izradili su mu ortoze. To nas je stajalo oko 8 tisuća eura. Imali smo dio ušteđevine, a nedostajući dio novca dala nam je rodbina. U travnju idemo na kontrolu. U klinici Josip može ostati dva dana, ali i dva tjedna. Ako ostane dva tjedna, to će nas stajati oko 5000 eura. Otkuda ih nabaviti? – pita se Marina.
U jesen će u školu
Josip je jedinac u roditelja. Na svijet je došao s oštećenjem neuralne cijevi – počinje priču Marina.
- Kakve cijevi! Ti, majko, stalno govoriš cijev. Kao da se radi o cijevima za zalijevanje – dobacuje Josip.
Odmah sutradan nakon rođenja nad Josipom je obavljen operativni zahvat kojim mu je zatvorena kralježnica. Poslije 20-ak dana došlo je do razvoja hidrocefalusa. Uslijedio je novi operativni zahvat pri kojem mu je ugrađena pumpica pa se lihvor prestao skupljati u glavi već je nastavio normalno cirkulirati uz leđnu moždinu i mozak.
Kad je Josip napunio godinu i po, razvio mu se ACM (Arnold Chiarijeva II malformacija), teška bolest od koje je nedavno u Americi uspješno operirana Stefani Milda. Moj sin je uspješno operiran u Zagrebu. Uza sve to Josip ima neurogeni mjehur. Nema prirodnog nagona već 4-5 puta dnevno prazni mjehur uz pomoć katetera – priča majka Marina.
Josipova obitelj živi u prizemlju obiteljske kuće u rodnim Košutama. Otac Jakov je u invalidskoj mirovini, nakon teške tjelesne ozljede na radu 2009. godine i gubitka radne sposobnosti. Mjesečno prima 2260 kuna. Marina je na produženoj majčinskoj skrbi, do Josipova 8. rođendana, s primanjima od 2160 kuna. Josip prima invalidski dodatak od 1250 kuna.
- Ja sam isto umirovljenik. Kao i tata. Dok ne postanem gradonačelnik Splita – opet upada Josip.
Premda spada u teške bolesnike, što je pogotovo teško kad se radi o djetetu, Josip je nevjerojatno vedar dječak, stalno nasmijan, duhovit, sklon dosjetkama. Pohvalio nam se da tri dana u tjednu pohađa dječji vrtić u Trilju. Još dva dana u tjednu je kod logopeda i na fizikalnim terapijama.
Na jesen ću u pravu školu, sa svojim prijateljima iz vrtića. Sigurno ću dobro učiti. Tako ću najbolje moći pomoći sebi i drugima – kazao nam je Josip u nadi da će mu dobri ljudi omogućiti skupo liječenje u njemačkoj klinici.