Dalmacija Šibenik

dalmacija 21. stoljeća

Spektakularna preobrazba Krešimirova grada: arhitektice iz Poljske osmislile projekt koji će kreirati potpuno novu sliku Šibenika

dalmacija 21. stoljeća

"U zapadnom dijelu Šibenika, naslonjena na povijesnu jezgru i svega 10 minuta hoda od čuvene katedrale sv. Jakova pod zaštitom UNESCO-a, nalazi se zona nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura – TEF. Nakon razgradnje tvornice i provedene ekološke sanacije ovaj prostor predstavlja jedan od najvažnijih razvojnih potencijala ne samo Šibenika, nego i cjelokupne istočne obale Jadrana.
Područje TEF je u vlasništvu Grada Šibenika, izvrsno je prometno povezano (nalazi se između dvije međunarodne zračne luke Zadar i Split i u neposrednoj blizini autoceste) te infrastrukturno opremljeno. Kao takvo, područje je izuzetno pogodno za razvoj i izgradnju visokokvalitetnih hotelskih, sportskih i nautičkih sadržaja.
Zbog svih ovih pogodnost, ali u prvom redu zbog jedinstvenog geografskog, povijesnog, sportskog i kulturnog okvira u kojem se nalazi, prostor TEF-a bi i u budućnosti trebao predstavljati ono što je bio i u prošlosti – nositelj gospodarskog, ali ovaj put turističkog, razvoja grada Šibenika. Samim tim razvoj ovog prostora predstavlja i jedinstvenu priliku za potencijalne investitore..."
Ovaj citat preuzet sa službenih stranica bivšeg TEF-a opisuje "novo lice zapadnog dijela Šibenika", prostor površine 27 hektara na kopnu i 3,3 hektara na moru, koji je bio predmet upravo završenog međunarodnog arhitektonskog natječaja, koji je provela međunarodna organizacija Europan.
Na natječaju je pobijedio rad poljskih arhitektica pod nazivom "Place" (Mjesto), koji na prostoru bivše crne metalurgije što je godinama trovala Krešimirov grad predviđa izgradnju Šibenika u duhu i vrijednostima 21. stoljeća.
Odluku o nagrađenim radovima donio je međunarodni ocjenjivački sud u kojem su bili arhitekti Zoran Zidarić, Vasa Perović, prof. Tihomir Jukić, Borka Bobovec, Lulzim Kabashi te Ingrid Gojević, dok je predsjednica žirija bila Iva Letilović, arhitektica iz Zadra i docentica na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, s kojom smo razgovarali o rezultatima natječaja koji bi mogao Šibenik preobraziti u najatraktivniji grad na našoj obali.

 

Možete li nam na početku razgovora objasniti što je to Europan?
– Europan je kulturna inicijativa nastala koncem 80-ih godina zasnovana na vrijednostima CIAM-a (Međunarodnog kongresa moderne arhitekture). U svojoj osnovnoj ideji Europan se uglavnom bavio kulturom stanovanja i promicanjem europskih vrijednosti. Na natječaje Europana prijavljuju se arhitekti do 40 godina starosti jer u vrijeme kada je Europan pokrenut arhitekti ispod te dobne granice su teško ili gotovo nikako dolazili do poslova i bili su svrstavani u kategoriju mladih. Europan ima svoju krovnu organizaciju i petnaestak podružnica diljem Europe.
Ta velika mreža stručnjaka danas istražuje nove oblike urbaniteta. Arhitektura je odgovorna društvena djelatnost, svrha joj je poboljšanje načina života. Europan njeguje integrativni pristup različitih struka, kao i participaciju budućih korisnika prostora u kojima se predviđaju zahvati. Natječaji Europana odvijaju se u dvogodišnjim ciklusima, kreće se odabirom teme i lokacije, a zatim slijedi samo provođenje natječaja.
Što je bila tema ovogodišnjeg Europana i zašto je u Hrvatskoj izabran grad Šibenik?
– Tema ovogodišnjeg Europana, koji je istodobno proveden u 44 europska grada, bio je "Produktivni grad". Naime, život se mijenja brže nego što arhitektura i urbanizam mogu na to reagirati. Zbog toga Europan pokušava gledati unaprijed i anticipirati buduće događaje. Ove godine propitivali smo što je to mješovita zona unutar urbanizma grada.
Je li moguće unutar gradskih dijelova zadržati i neku proizvodnju ili ona nužno treba biti dislocirana na gradske rubove? Izbacuje li se na taj način jedan bitan sloj grada i što to znači za funkcioniranje gradova? Jesu li gradovi samo mjesta za stanovanje s nizom trgovina, restorana i kafića ili i nešto drugo? Industrije se, naime, sele na rubove grada ili u druge gradove, pa i udaljene krajeve svijeta.
No je li moguće u današnjim gradovima imati stanovanje i sačuvati male tvrtke i manufakture tako da proizvodnja ne bude potpuno izbačena i da grad ne izgubi jedno od svojih povijesnih određenja. Voljom gradske uprave Šibenik je prije dvije godine odlučio sudjelovati na Europanu baš s lokacijom bivšeg TEF-a, a mene je u ovogodišnji žiri Europana pozvala predsjednica Europana Hrvatska Helena Knifić Schaps.

Koje područje je obuhvatio natječaj u Šibeniku?
– Riječ je o prostoru koji je površinom gotovo jednak površini povijesne gradske jezgre Šibenika, od kupališta na Banju prema zapadu. Površina za realizaciju projekta prostire se na 33 hektara, dok je područje utjecaja projekta puno veće i obuhvaća 173 hektara. Prostor TEF-a je veliki potencijal za Šibenik i jedna od najatraktivnijih lokacija uz samu morsku obalu. Bivša industrija je tu praktički zaustavila mogućnost širenja grada prema zapadu.

 

O temi ovogodišnjeg Europana raspravljalo se na nekoliko zajedničkih sastanaka na razini Europe. Na naš natječaj su pristigla 23 rada, a mi smo kao žiri napravili uži izbor od šest radova. S tim smo radovima potom sudjelovali u Helsinkiju na međunarodnoj debati Europana – Forumu gradova i žirija, na temu što produktivni grad danas jest i što bi on trebao značiti. Djelomično i slijedom rezultata te debate žiri je u studenome proveo konačni odabir radova i podjelu nagrada.
Što na prostoru TEF-a predviđa pobjednički rad pod imenom "Place" (Mjesto) i zašto ste baš njega izabrali?
– Pobjednički rad poljskih arhitektica na toj lokaciji postavlja generički grid, generičku matricu, u obliku mreža ulica koja cijelo područje dijeli na insule. Za lakše razumijevanje, na sličan je način osmišljen prostor Manhattana, naravno u potpuno drugom mjerilu. Rad ne nudi gotove oblike, nego daje urbanističku shemu. To je urbanizam koji nastaje, mijenja se i prilagođava načinima korištenja, prostorna matrica nadopunjuje se gradnjom ili kultivacijom pejzaža. Rad također postavlja set urbanih pravila, dakle moguće upotrebe prostora, koja prepoznaju mjerilo mediteranskoga grada.

Drugu nagradu su dobili španjolski arhitekti. Što su oni predložili?
– Po svojim osnovnim postulatima, njihov rad je sličan pobjedničkom radu iz Poljske. Španjolski arhitekti zanimljivo su oblikovali obalni pojas u kojem su uspješno uklopili sve javne sadržaje i ponudili sličan "raster" u mješovitoj zoni, od turizma do stanovanja.

Gledajući sadržajno, predviđaju li nagrađeni radovi gradnju hotela, nautičkih marina ili turističkih resorta?
– Turizam je naravno prisutan, ali u malom mjerilu. Nema turističkih resorta, ali je moguća gradnja turističkih apartmana, nečega što se zove disperzivni turizam, izmiješan sa zonom za stanovanje i zonom produktivnosti. U sve je to ugrađena i samoodrživost naselja, prije svega energetska samoodrživost kroz male vjetroelektrane.

Kako su šibenski gradski oci reagirali na rezultate natječaja? Jesu li rezultati natječaja u skladu s njihovim očekivanjima? Što bi oni htjeli da bude na području bivšeg TEF-a?
– Mislim da gradonačelnik i njegovi ljudi još nisu detaljno upoznati s rezultatima natječaja. Običaj je da ocjenjivački sud i nagrađeni autori Gradu kao investitoru prezentiraju rad, pa očekujemo da će se isto u najskorije vrijeme dogoditi i u Šibeniku. Grad Šibenik se svojom voljom uključio u Europan i mislim da su dobili rješenja koja mogu, ali formalno ne moraju, koristiti za buduće uređenje tog prostora.
Ova lokacija Europana je iznimno kvalitetna i zaslužuje iznimno ozbiljan pristup jer će taj prostor kreirati novu sliku Šibenika. Naša je preporuka Gradu Šibeniku da iskoristi šansu koju je dobio Europanovim natječajem. Ujedno se nadamo da je konačno sazrelo vrijeme u našoj zemlji za ovakav pristup urbanizmu kakav već dugi niz godina njeguju gradovi zapadne Europe.

Žiri je uz prvu i drugu nagradu dodijelio i dva priznanja. Jedno je otišlo u ruke hrvatskog arhitekta koji je na prostoru TEF-a predvidio, kako ste rekli, "turističku megamašinu"?
– Riječ je o radu Ante Sušića, za koji bi se prije moglo reći da je više manifest izrazite konceptualne jasnoće nego projekt. Rad ima ironijsku crtu, to je pokušaj ekstremnog scenarija koji cijelu lokaciju pretvara u megahotel. Ali ne kao resort, nego kao mašinu za stanovanje, tvornicu turizma. Rad zapravo ironizira potrebu za turistifikacijom, osvrće se na pustošenje središta naših povijesnih gradova, na gradove bez stanovnika. Sušić nudi veliku turističku megastrukturu, brutalnu, nemilosrdnu. To je hotel koji izbacuje turiste preparirane doživljajima. Mislim da je takav rad zaslužio da bude istaknut.

 

Što nakon natječaja? Podijelili ste nagrade, no koliko je Šibenik daleko od neke realizacije na prostoru TEF-a od kojeg grad s razlogom puno očekuje?
– Grad Šibenik, kao što sam i rekla, nije obvezan primijeniti dobivena rješenja. Njih treba uzeti kao osnovu za daljnju razradu, kao početak traženja rješenja za taj prostor. Znate kako kod nas inače funkcionira urbanizam? Donesemo set urbanističkih planova i čekamo investitore. Kad dođe kapital, sretni smo da se plate doprinosi, započne gradnja, da se kupuje građevinski materijal, da se zapošljavaju ljudi...
Na ovaj način urbanizam je posredno postao pokretač gospodarstva. Iskustvo u zemljama EU-a je posve suprotno. Urbanizam je tamo isključivo način da se poboljša život grada i građana. Osnovna strategija tamošnjih gradova jest da budu kreatori svojih mogućnosti i potencijala razvoja. I to u participativnom modelu za stanovnike i korisnike, odnosno za grad i njegove građane. Urbanizam je tu prvenstveno servis građana, a ne kapitala.

Je li natječaj s izabranim radovima u tom smislu ispunio svoje ciljeve? Jeste li uspjeli dobiti produktivni grad 21. stoljeća?
– Radovi su definitivno ispunili svoje ciljeve. Prvonagrađeni rad je dobio jednoglasnu podršku žirija, o njemu smo jako puno razgovarali, pogotovo na debati u Helsinkiju, ali i nakon nje. Idući korak za gradsku upravu trebala bi biti izrada Urbanističkog plana uređenja koji bi implementirao sve kvalitetne odrednice prvonagrađenog rada, ali i moguće ostalih nagrađenih. Europan nam je zapravo pomogao da ne zaboravimo zašto je urbanizam važan i koja je njegova uloga. Možda je i ovaj razgovor prilika da se podsjetimo na stvarno značenje pojma urbanizam koji kod nas zadnjih dvadeset i nešto godina ne postoji kao stvarna kategorija.

Zadar je u 90-ima imao dva Europanova natječaja. Jedan za područje Višnjika, drugi za dio Poluotoka. Što je od tih natječaja Zadru danas ostalo?
– Zadar je među prvim gradovima u Hrvatskoj proveo Europanove natječaje zahvaljujući Zavodu za urbanizam i tadašnjoj ravnateljici Nives Kozulić. No mislim da se to dogodilo u za Zadar nesretno vrijeme. Naime, jedan natječaj je bio organiziran na samom početku rata, a drugi odmah pred kraj, između 1994. i 1996. godine. Zadar tada nije imao kapaciteta da se bavi takvom vrstom projekata. Nisu došli u dobro vrijeme, Europan je idealan za prosperitetna vremena.

 

Jedna važna ostavština Europana iz tih vremena je potpisana tzv. zadarska povelja na temu obnove razorenih hrvatskih gradova. To je bilo polazište za kasniji seminar u Udinama o pristupu obnovi gradova u koju su bile ugrađene vrijednosti Europana. Obnova gradova nije samo fizička nego i društvena i duhovna restitucija, u svom specifičnom kontekstu. Proces obnove je također podrazumijevao participativnost građana.

Već desetak godina govori se o natječaju za uređenje zadarske rive, zadnjih godina se najavljuje i raspisivanje međunarodnog natječaja, ali do njega nikako da dođe, iako su navodno izrađene sve podloge potrebne za natječaj. Može li tu pomoći Europan?
– To bi bilo vrlo zanimljivo. Mislim da bi zadarska riva trebala biti tema jednog Europanova natječaja jer nismo istražili sve potencijale koje zadarska riva ima i smjerove u kojem se ona može dalje oblikovati. Riva, po mome mišljenju, može apsorbirati set paviljona, možda i poneku gradnju, u svakom slučaju zadarska riva zaslužuje nešto bolje nego ono što sada imamo. Ovakav tip natječaja možda ponudi i neke nove mogućnosti kojih u sadašnjem trenutku nismo svjesni.

Nagrade

Pobjednici natječaja s radom pod imenom "Place" su Ewa Odyjas i Agnieszka Morga iz Poljske. Drugu nagradu dobio je rad "Give me 5!" tima španjolskih arhitekata: Ivan Samaniego Piquero, José Miguel Sanchez Moreno i Eugenia Concha Gimenez-Coral. Priznanja su dobila radovi "Mangan City Overdrive" Ante Sušića i rad "Productourism" grupe arhitekata: Roy Nash i Luca Astorri (Italija), Valeriia Aksenfeld, (Rusija), Elena Georgievska (Makedonija), te studenti Giulia Tosarello i Matilde Villa (Italija).

Naslovnica Šibenik