Dalmacija Dubrovnik

hrvatski apsurd

Nevjerojatna priča s Pelješca: vinogradari ni uz pristojnu dnevnicu ne mogu naći domaće radnike, grožđe beru - Francuzi!

hrvatski apsurd

Dok Hrvati odlaze raditi u zemlje EU-a, pelješki vinogradari traže berače grožđa po Europi jer grožđe na Pelješcu nema tko brati.

Radnike bezuspješno traže po Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, ali malo njih hoće doći na Pelješac. Dobar radnik plaća se po suho zlato. Za jedan dan berbe na Dingaču može se zaraditi i do 400 kuna. Plus hrana. Neki vinogradari osiguravaju i smještaj. Unatoč tome, radnika nema ni za lijek. Tako na padinama Dingača grožđe beru sami Pelješčani, pomažu jedni drugima. No, vrijeme im baš ne ide naruku pa se u nekoliko dana mora otrgati plavac mali, dok se beru i bijele sorte na okolnim pozicijama.

Nakon dugotrajnog sušnog razdoblja došla je i kiša, ali onda kada nije trebala. Suša je učinila svoje, urod je slabiji, ali zato kvalitetniji.



Bobice plavca su slatke – slador prelazi 22, što je više nego dobro – kažu nam pelješki vinogradari koje smo zatekli u berbi na Dingaču.

Naši neće da rade

Među njima su i dva Francuza koja su došla na Pelješac raditi kad već nema domaćih radnika. Ne, nije šala. Francuzi trgaju na Dingaču. Radili su kod mnogih vinogradara. Smješteni su kod poznate vinarke Marije Mrgudić. Gotovo fantastična priča, koju nam potvrđuje i vinogradar Alenko Radović.

Francuzi su došli na Pelješac, kao da u Francuskoj nema vinograda – naglas razmišljamo dok obilazimo strme padine Dingača i trsove plavca maloga, koji su ove jeseni usprkos suši iznimno dobro rodili.

– Nema radnika, što ću vam kazati... Mučimo se kako znamo – rekao nam je Radović, koji je svoje grožđe na Dingaču otrgao uz pomoć "uvoznih" berača iz Francuske, s kojima je vrlo zadovoljan, kao i s idejom da se berače traži u zemljama Europske unije.

Naime, kad su vinogradari vidjeli da neće moći obrati grožđe, dali su međunarodni oglas u zemljama EU-a. Gotovo slučajno, onako radi probe, i uspjeli su iz prvog puta. U berbu su im došla dvojica iz Marseillea. Vincent Gibot i Mickael Canut već desetak dana vrijedno beru grožđe na Dingaču, a zauzvrat imaju stan, hranu i pristojnu dnevnicu od 300 kuna. Kažu da im je ovo aktivan odmor i iznimno su zadovoljni.



– Uživamo u berbi grožđa. Kad je loše vrijeme, odmaramo se, a uspjeli smo se i okupati na obližnjim plažama – rekli su nam Francuzi koje smo zatekli u Radovićevu vinogradu.

Usprkos prebogatoj vinogradarskoj tradiciji njihove zemlje, ovo im je prvi susret s berbom grožđa. Nisu to dosad nikad radili, ali jako se dobro snalaze u lozi. I vinogradari kod kojih su radili su zadovoljni.

Izvoz-uvoz

Gibot i Canut na Pelješcu ostaju još nekoliko dana. Pozdravljaju se s Dingačem i vraćaju u Francusku, ali kažu da se vraćaju dogodine. I to u još većem broju.

Istina, i Francuskoj nedostaje berača grožđa, ova bi dvojica sigurno mogla pronaći posao i tamo, gdje je satnica šest eura, ali u Hrvatskoj im se nudi nešto više od samoga novca.

– Dovest ćemo još desetak prijatelja u berbu grožđa. Ovdje je lijepo. Ljudi su krasni i dobro su nas primili – obećavaju.
Vinogradar Radović nam pojašnjava o čemu se radi.



– Prisiljeni smo uvoziti radnike iz Europske unije, na što imamo pravo po principu reciprociteta bez posebnih dozvola. Koliko naših ide tamo, toliko njihovih može doći ovamo. Kad vam dođe kupac, onda treba grožđe obrati i isporučiti ili on više neće dolaziti. I to su naši veliki problemi – govori Radović.

Nema radnika i nitko neće da radi na Pelješcu, a s druge strane stalno se govori o nezaposlenosti u Hrvatskoj. To su apsurdi, reći će Radović, koji je lani imao radnike iz Bosne i Neretve, ali oni više ne dolaze.

– Ma, što ću vam pričati. Lani su mi bili radnici iz Ploča. Hoće-neće... Malo bi radili pa malo ne bi. Svakako imamo problem s radnom snagu. A Francuzi na neki način uvode nove trendove na Pelješcu. Aktivan odmor, berba grožđa, kupanje u slobodno vrijeme. Spoj ugodnog i korisnog – kažu mnogi s kojima smo razgovarali.

Ovim je zadovoljna i Marija Mrgudić, vinogradarka od koje je zapravo i potekla ideja o uvozu radne snage iz zemalja Europske unije.

Bez papirologije

– Momci vrijedno rade. Olakšica je što za njih ne trebaju nikakvi dodatni papiri. Zvala sam policiju i rekli su mi da do tri mjeseca boravka ne trebamo ništa prijavljivati. To je dogovor Europske unije i Hrvatske o slobodnom kretanju radnika – pojasnila je Mrgudić.

Sve pelješke vinogradare s kojima smo porazgovarali trenutačno muče iste brige. Kako obrati plavac mali kada nema radnika.



– Obećali su doći radnici iz Ploča pa nisu došli. Sreća je da imamo prijatelje. Evo danas trgamo bijelo i crno grožđe. Mora se prije kiše – kaže nam Izabela Bonvardo, koja je upravo utovarila tek obrani plavac mali.

Uzaludna je dnevnica od 400 kuna, hrana i smještaj. Zar to nije apsurd u Hrvatskoj koja ima 200 tisuća nezaposlenih? – poručili su pelješki vinogradari.

 

Naslovnica Dubrovnik