 |
Tina Disopra
|
Gradsko vijeće Obrovca odlučilo je dodijeliti Nagradu Grada Obrovca za životno djelo
Grgi Šoši.
Tradicionalno, to vrijedno priznanje uručuje se osobama čija su iznimna dostignuća pridonijela razvitku i ugledu grada, a pojedinci koji ga dobiju stječu epitet osobito cijenjenih građana koji su zaslužni za dobrobit društvene zajednice uopće.
Ta protokolarna vijest sama po sebi ne bi bila predmetom našeg osvrta da:
1. Grgo Šoša nije predsjednik Gradskog vijeća,
2. da upravo to gradsko tijelo ne odlučuje o dodjeli priznanja za životno djelo.
Nadalje, Gradsko vijeće predstavničko je tijelo građana lokalne samouprave koje obavlja poslove u skladu sa Zakonom i Statutom te jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Obrovca.
U svjetlu svih tih manje-više poznatih činjenica, predsjednika Gradskog vijeća – tijela koje mu i jest dodijelilo nagradu za životno djelo − htjeli smo pitati kako je moguće da kao predsjednik Gradskog vijeća u ime tog istog tijela implicitno sam sebi dodjeljuje Nagradu za životno djelo zbog iznimnih postignuća i doprinosa za ugled i razvitak Obrovca, u čemu se te aktivnosti očituju (budući da Vijeće nema izvršne, nego predstavničke ovlasti, te samo provodi već postojeće zakone) te je li mu, onako kao predsjedniku Vijeća i građaninu Obrovca, i u jednom trenutku palo na pamet da je možda bilo tko drugi od tri i pol tisuće stanovnika koji žive na području grada Obrovca možda ipak ičim zaslužio Nagradu za životno djelo, a ne baš on.
Dobitnika Nagrade Grada Obrovca za životno djelo, međutim, ništa od navedenog nismo uspjeli pitati, jer se, u maniri novopečene, osobito zaslužne zvijezde nije javljao običnim smrtnicima na telefon.
tina disopra