| Mreže plivarice hrvatski ribari više ne kupuju u Koreji i Kini, nego kod nas. Mrežara nam već tri mjeseca radi u tri smjene i tako će, s obzirom na narudžbe, biti do kraja godine – kaže menadžer Ivan Eškinja |
| piše Davorka Mezić/EPEHA Snimio: Branislav Grgurović/CROPIX |
Do Tvornice mreža Biograd recesija nije stigla. Radi se u tri i četiri smjene, trebalo bi još radnika, nedostaje skladišnog prostora. Posve druga slika od one otprije nekoliko godina. Istina, mreže u Biogradu ne kupuju svi hrvatski ribari -dobar ih broj odlazi po njih u inozemstvo, ali sve ih se više vraća tvornici koja ponovno, kvalitetom i cijenom, gradi ugled.
- Mreže plivarice više ne kupuju u Koreji i Kini, nego kod nas i Arkovići i Ćurkovići s Brača, Ugor iz Rijeke, Greben iz Vele Luke ili biogradski Hobos. Mrežara nam već tri mjeseca radi u tri smjene i tako će, s obzirom na narudžbe, biti do kraja godine. Pregovaramo i s nekim ribarima sa zadarskog područja koji su nas najviše izbjegavali, a koje želimo uvjeriti da uz pomoć novih strojeva i nove tehnologije radimo kvalitetnije mreže od uvoznih – kaže mladi menadžer Ivan Eškinja.
Riječ je o mreži, objašnjava, u kojoj je 4,5 tona materijala, dugoj 600 i visokoj 200 metara, vrijednoj 80.000 eura. Za armirati je u cijelosti treba 1,5 mjeseci. Uz plivarice i sve ostale vrste mreža, od lani se u Biogradu izrađuju i mreže za kaveze za uzgoj bijele ribe, na stroju vrijednom milijun eura, koji za sada koristi samo 40 posto od ukupno 300 tona godišnjega kapaciteta. MN/Sve za Njemačku
- Radimo ih za Cenmar, Marimirnu, manje uzgajivače na dubrovačkom području i uzgajivače pastrva u BiH, ali je tržište premalo. Počeli smo razgovore s uzgajivačima u Italiji, a svjesni smo da svaki novi program treba vremena. Ambalažni smo program tako razvijali tri godine i kad je krenuo, ne može se zaustaviti – govori Eškinja, napominjući da se u tom pogonu već dvije godine radi u četiri smjene te subotom i nedjeljom, a 80 posto proizvodnje ide u Njemačku.
Kako bi se udovoljilo narudžbama, upravo je nabavljen novi stroj od 500.000 eura, a trebala bi im još dva. Program se temelji na proizvodnji automatskih vreća za pakirnice, za krumpir, luk, papriku s godišnjim kapacitetom od 400 tona ili 22 milijuna komada velikih vreća.
- U zadnjih pet godina u tvornicu je, koja je 2006. godine prešla na novu lokaciju, uloženo 55 milijuna kuna. Rezultati se konačno i vide, preostaje nam još i onima koji se nisu uvjerili, dokazati da nudimo kvalitetu – kaže Ivan Eškinja.
Traže se radnici
U tvornici je zaposleno 80 ljudi, a zbog rasta posla i najavljenih odlazaka u mirovinu, traži se desetak novih radnika – majstora strojara ili sličnih profila te žena tekstilaca. Na natječaj za deset mjesta javilo se osam ljudi i samo ih nekoliko odgovara traženom profilu.
Osim preko natječaja, čelni ljudi tvornice morat će za ljudima koji su im potrebni tragati i na druge načine.
|