U vrijeme Franje Tuđmana sve je bilo jednostavno. Predsjednik Republike imenovao je i razrješavao predsjednika Vlade, postavljao njegove ministre i – tako je bar stajalo u tada važećem Ustavu – osiguravao redovan rad državne vlasti.
Stjecajem okolnosti, u Tuđmanovoj eri na svim je parlamentarnim izborima pobjeđivao HDZ, pa se prvi hrvatski predsjednik nikada nije našao pred izazovom da imenuje oporbenog mandatara. Kako bi to moglo izgledati, dovoljno je plastično naciji pokazao slučaj oporbene pobjede u Zagrebu 1997. godine: predsjednik Republike odbio je potvrditi sva četiri predložena HSLS-ova gradonačelnička kandidata.
Kada je Tuđman umro, na njegovo je mjesto došao tadašnji predsjednik Zastupničkog doma Sabora, HDZ-ovac Vlatko Pavletić, kao privremeni obnašatelj...
Stjecajem okolnosti, u Tuđmanovoj eri na svim je parlamentarnim izborima pobjeđivao HDZ, pa se prvi hrvatski predsjednik nikada nije našao pred izazovom da imenuje oporbenog mandatara. Kako bi to moglo izgledati, dovoljno je plastično naciji pokazao slučaj oporbene pobjede u Zagrebu 1997. godine: predsjednik Republike odbio je potvrditi sva četiri predložena HSLS-ova gradonačelnička kandidata.
Kada je Tuđman umro, na njegovo je mjesto došao tadašnji predsjednik Zastupničkog doma Sabora, HDZ-ovac Vlatko Pavletić, kao privremeni obnašatelj...