Svuda u civiliziranom svijetu gradnja teče ovako: objekt se podiže sukladno izdanim dozvolama koje se moraju poštovati tijekom radova, a je li sve bilo napravljeno kako spada, potvrđuje inspekcija koja pregledava dovršenu kuću ili zgradu, pa sve to amenuje ili ne uporabnom dozvolom.
E, sad, kako se i u naš vilajet spremila zakoračiti EUropa, brzoplet netko očito je prepisao zakone Njemačke ili Austrije, pa ih pustio u proceduru. No, umjesto da se stane na kraj hajdučiji, evo novog problema: na koji način preko noći isposlovati uporabne dozvole za sve objekte koji su građeni nakon 1968. godine, i zašto se sa zakonom stupa na snagu odmah, umjesto da se dao razumni rok u kojem bi vlasnici kuća, zgrada i gospodarskih objekata mogli isposlovati potrebne dokumente?
Ono što je u Zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo i što nije lako tek tako usvojiti, pa je opći dojam da se s nečim što je hvalevrijedno ipak požurilo.
Nego, ne bi li bilo logično prvo natjerati raju da konačno legalizira na divlje izgrađene objekte, pa se onda krene i s procesom izdavanja uporabnih dozvola, ako se one uopće izdati mogu, jer kod građenja na crno nije se razmišljalo ni o statici, ni o količinama materijala, ni o koječemu drugom što je struci važno, a Mate i Jure o tomu nisu vodili konta?
Eto, kako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
Saša ljubičić