Slobodna Dalmacija

Budući da je crnogorska donacija dio vojne imovine bivše SFRJ čija sukcesija još nije okončana, podmornica nikako ne smije preko hrvatskog državnog teritorija. Dakle, ni kopnom ni morem (zrakom teško) jer se radi o predmetu koji pripada - Hrvatskoj. Naime, matična luka “Vardara“, prema flotnoj listi bivše JRM, ratna je luka Lora u Splitu.

Prijeti zapljena

Kao takva, a prema odredbama sukcesije, pripada Hrvatskoj i smatra se plovilom hrvatske pripadnosti. Kada bi slovenski šleper s podmornicom na labudici prešao granični prijelaz na Debelom brijegu, ili kada bi transportni brod uplovio u hrvatske teritorijalne vode na ruti malo dalje od Rta Oštro, istog trenutka podmornica bi trebala biti zaplijenjena.

Slovenci to dobro znaju i planiraju podmornicu transportirati šrokim zaobilaznim rutama. Da podmornica neće preko Hrvatske potvrdili su nam i u slovenskom društvu podmorničara. Prva solucija je kopneni put, točnije autocestom od Tivta na sjever prema Srbiji, kroz Mađarsku, pa daleko na zapad do sjeverne granice Slovenije i dalje na jug do Pirana. Sve skupa dugih 1300 kilometara ceste.

Osamdeset tona

Procjenjuje se da bi troškovi transporta objekta dugog gotovo 20 metara, visokog 4 metra i teškog malo više od 80 tona, kako su nam ustvrdili specijalizirani prijevoznici, iznosili više od 200 tisuća eura. Plan “B“ avanture zaobilaska hrvatskog teritorija je morski put. Od Tivta do Pirana, ne uplovljavajući kroz hrvatske teritorijalne vode, brod bi trebao prevaliti oko 430 nautičke milje, odnosno 760 kilometara.

Prijevoz koji uključuju njezin ukrcaj na brod uz pomoć dizalice, izrada kolijevke na kojoj bi ležala, dolazak u Piran, iskrcaj, uz osiguranje, izvozno carinjenje i uvozno carinjenje, procjenjuje se na minimalnih 100 tisuća eura. Bez obzira na to što je najjeftinija solucija prijevoza deset puta skuplja nego sama podmornica, od čeličnog plovila slovenski podmorničari - ne odustaju.