Bivša vojarna Ivaniša Nelipića, koju je još 2011. godine Vlada RH bez naknade odlučila ustupiti gradu Sinju, prerasla je u veliki komunalni problem i ruglo alkarskoga grada. Nekadašnja vojarna Reiner, u lokalnom izričaju Rajn kasarna, slika je u ogledalu neuspješnosti i nebrige sinjske gradske vlasti. Vojarna Reiner sagrađena je 1901. godine. Sve do prije 15-ak godina ona je služila različitim vojskama. Posljednji koji su je koristili bili su pripadnici 126. brigade i 16. domobranske pukovnije HV-a, nakon što je 4. listopada 1991. godine Sinj napustio posljednji vojnik bivše JNA. Dotadašnjoj kasarni nazvanoj po partizanskom narodnom heroju Tadiji Anušiću iz Glavica nadjenuto je ime vojarne srednjovjekovnog velikaša Ivaniša Nelipića. Inače, Anušić je rođen 1896. godine u selu Glavice kod Sinja.
Porijeklom je iz katoličke obitelji Anušića koji su najvjerojatnije došli u Sinj još 1699. godine iz Livna. Borio se protiv fašista, Talijani su ga zarobili i strijeljali jer nije htio izdati svoje drugove.
Završetkom Domovinskog rata HV je u vojarni zadržala stražarsku službu, a onda su je proglasili neperspektivnom i potpuno napustili. Odlaskom HV-a nad svim što je unutar vojarne imalo bilo kakvu vrijednost nastao je opći grabež te je u najkraćem roku devastirana do neprepoznatljivosti. Istovremeno su u gradu Sinju vapili za poslovnim prostorima potrebnim dijelovima državnog aparata, kao i lokacijama za izgradnju vrijednih društvenih sadržaja. U tom su kontekstu 2007. godine Sinjani uputili zahtjev Vladi RH da im već bivšu vojarnu Ivaniša Nelipića površine 37.875 metara kvadratnih, u međuvremenu procijenjene vrijednosti 67,5 milijuna kuna, daruje bez naknade za potrebe izgradnje nove zgrade osnovne škole, glazbene škole, sportske dvorane i drugog. Vlada RH je 3. kolovoza 2011. godine udovoljila 4 godine prije postavljenom zahtjevu iz Sinja, uvjetujući potpisivanje ugovora o darovanju donošenjem detaljnog plana uređenja (DPU) toga prostora.
Traženi DPU Gradsko vijeće Sinja donijelo je u listopadu 2011. godine. Ali umjesto za sadržaje iskazane u zahtjevu iz 2007. godine i sadržane u odluci Vlade iz kolovoza 2011. godine, DPU je prostor ex vojarne definirao za potrebe jednog ili više domova za starije i nemoćne, liječničke ordinacije te za smještaj ureda Centra za socijalnu skrb, Državnog inspektorata, Županijskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatskog auto-kluba...
Dobronamjerne primjedbe o disproporciji Vladine i gradske namjene bivše vojarne iz gradske vlasti "začipali" su tvrdnjama kako su DPU radili da bi dva poznata investitora mogla što prije krenuti s izgradnjom staračkih domova, jednog za smještaj 70 i drugog za 450 osoba s ukupno oko 150 zaposlenih. Paralelno s nastavkom devastiranja bivše vojarne, koja se pretvorila u leglo narkomana i probisvijeta, a samo u jednom danu u kolovozu prošle godine podmetnuti su požari u dvije zgrade, i najnaivniji su shvatili da su obećanja gradskih vlasti o poznatim investitorima bez pokrića. Kojih su se gradski čelnici u javnim istupima i dalje držali kao pijan plota. Sve do prije nedavnih parlamentarnih izbora kada je gradska vlast objavila da će se u ex vojarni Ivaniša Nelipića izgraditi veteranski centar, jedan od četiri u RH, koji će se financirati EU novcem i za koji je već osigurano 5 milijuna eura.
Za taj centar Gradsko vijeće odlučilo je izdvojiti 20.740 metara kvadratnih bivše vojarne. U međuvremenu je objavljen javni poziv potencijalnim investitorima staračkih domova za parcelu od 6607 metara kvadratnih. Kakva je namjena za još preostalih nešto više od hektara, nije poznato. Poznato je, međutim, da nesposobna gradska vlast vezano za uređenje bivše vojarne mijenja sadržaje sukladno trenutačnim političkim potrebama i da primljeni dar države vrijedan 67,5 milijuna kuna pretvara u gradski komunalni, zdravstveni i sigurnosni problem, za čije će rješavanje trebati barem još toliko novca. A što je najgore od svega, izgledno je da za sve skupa nitko i nikada neće odgovarati. Jer su u pitanju sinjska i hrvatska posla.
ZABORAVLJENOG HEROJA STRIJELJALI DVA PUTA
Tijekom devedesetih smetalo je sve partizansko, pa su tako pojedini HDZ-ovci nastojali izbrisati i djelo istinskog heroja Tadije Anušića iz Glavica. Naime, kasarna koja je desetljećima nosila ime po partizanskom narodnom heroju Anušiću, preimonovana je u vojarnu srednjovjekovnog velikaša Ivaniša Nelipića. Sinjani nisu baš prihvatili tu promjenu te su vojarnu i dalje zvali 'Anušićeva'. Inače, Anušić je rođen 1896. godine u selu Glavice kod Sinja. Porijeklom je iz katoličke obitelji Anušića koji su najvjerojatnije došli u Sinj još 1699. godine iz Livna. Borio se protiv fašista, Talijani su ga zarobili i strijeljali u siječnju 1942. jer nije htio izdati svoje drugove. Zanimljivo, u pojedinim izvorima spominje se da su ga strijeljali dva puta jer je bio živ poslije prvog plotuna.
Spomen-obilježje Tadiji Anušiću postavljeno je sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća. Bista je srušena 1995., ali ju je obitelj uspjela spasiti. Od 1990. bista je stalno oštećivana. U 2006. godini Šimun Anušić, Tadijin unuk, revoltiran, kako je rekao, odnosom gradske vlasti prema djelu njegova djeda, srušio je postolje na kojem je stajalo djedovo poprsje odliveno u bronci.
- Otišao sam kod gradonačelnika i pitao ga što Grad namjerava učiniti s devastiranim spomen-obilježjem. Svaki dan sam tom ulicom prolazio na posao i počelo mi je smetati to ruglo - govorio je Anušić.