Digneš slušalicu, a tresne te struja - signala nema po 30 dana!

“Slobodna” je već pisala i o čudnim događanjima kada je u pitanju telefonija u Slivnu. Čim malo zagrmi ili padne nekoliko kapi kiše isključi se linija, a pravi je rizik dignuti slušalicu jer vas nerijetko odbaci udar struje. Onda zovete jedan broj, javi vam se posve drugi. Interneta ima dva dana, pa ga nema mjesecima.

Sve su to samo sitnice, ali nije sitnica da su nekim ljudima uništeni i televizori. Prije svega MAXadsl uređaji, a da o telefonskim aparatima i ne govorimo.

U Slivnu uglavnom živi populacija starije životne dobi i njima komunikaciju sa svijetom, odnosno njihovim najbližima, omogućava jedino telefon. Upitna je i mobitelska mreža. Pojedinci moraju ići stotinama metara od kuće, na neke uzvisine kako bi uhvatili signal mobilnih operatera.

- Tako je, vidite, u dvadeset i prvom stoljeću. Što nam sve čine! I dok cijeli civilizirani svijet ima osnovnu životnu infrastrukturu, telefon, vodu i struju, mi u našem zaseoku gledamo ogoljene telefonske instalacije koje nosi vjetar, podupiremo drvene i dotrajale stupove od telefona da nam ne padnu na glavu.

Prije punih dvadeset godina u selu nam je napravljen betonski okvir za instalacije, no ni danas u njemu nema ništa. I ono najvažnije, nemamo linije, ne možemo se javiti djeci u Split, Zagreb, Njemačku... A računi nam uredno stižu i ako ih ne platite, prijete isključenjem i kamatama. Ma, što će to isključiti, kada telefonske veze nema. Dođu ponekad neki radnici, prčkaju malo i nešto urade, linija se uspostavi dan-dva, pa opet mjesec dana po istom.

Pitam se, ljudi moji, da nam se ovo događalo dok smo bili gori, u Njemačkoj, svi bi direktori dobili otkaze. A u nas se sve može, skoro u glas nam govore Ante i Joko Barić iz istoimenog zaseoka u Slivnu, pokazujući klupko telefonskih žica koje se njišu na stupu, ljuti što na upite kod operatera ne mogu dobiti odgovora.

’Svi ćemo u prosvjed!’

- I u mom zaseoku je prava sramota. Nema dana kada stijenama ne zatvaram vratašca od ormarića gdje su instalacije od telefona, da ne uđe vlaga, da netko ne pokida žice. Ispred moje kuće, a tako vam je od Krstatica pa sve do vrgoračkog kraja, na desetak mjesta iz zemlje vire kabeli i ulazi voda u ormariće. Pa kako će onda telefoni raditi. Stvarno se ponašaju nevjerojatno. Dakako, račune šalju, žali nam se Joko Jukić, pokazujući kako zaklanja telefonske instalacije kod svoje kuće u zaseoku Jukići. Ljuti su i u zaseoku Talaje. Ivan Talaja u kući već četiri mjeseca nema telefonske veze.

- Tako je, moj stric nema liniju, a nemam ni ja. Tek prije dva dana došao mi je internet i Boga molim, zbog djece, da se zadrži što duže. Imam staru bolesnu majku i oca, a ako sam na poslu, ne znam što je s njima. Za dobiti mobitelsku liniju u momu zaseoku moram po kiši, buri ili snijegu izići vani,uzverati se na obližnje brdo i onda razgovarati. Pa, gdje to još ima - veli nam Ante Talaja, dok se njegova sestra, koja, da bi samo čula staru majku i oca, mora vozitii sat i pol iz Splita.

- Želim čuti mamu i oca, ali kako. Onda je najbolje sjesti u auto, pa s mužem doći do Talaja - veli Marija Talaja. I tako iz dana u dan mještani Slivna muku muče s telefonima. A kako kažu, svima je jasno da podzemna instalacija nije uredno i propisano postavljena, iz zemlje izlazi kada su veće kiše. Pitaju se koji je to nadzorni organ prihvatio takve radove te dokle će biti građani drugoga reda.

Slivanjci prijete da će, ako im se hitno stanje s telefonskim linijama ne osigura i ne dovede u red, svi odreda krenuti u javni prosvjed.