Fetivi Sućuranin, slučajno se, kaže, prije 55 godina rodio u Splitu. “Pojavili su se prvi automobili i susid ponudio mojoj majci da će je povesti do Splita, a s dolaskom u Split došli i porođajni bolovi i eto – dogodilo se.”
- Ali ja sam vam Sućuranin, zaljubljen sam u svoje selo - naglašava nam Žegarac i kazuje da je dragovoljnim davateljem postao s navršenih 18 godina, na odsluženju vojnog roka.
Dobitnik Nagrade grada
Od tada pa do danas sudjeluje u akcijama kao član Kluba DDK bivšega “Jugovinila”, a danas “Adriachema”.
- To su moji prijatelji za koje dajem krv. Imao sam ponuda za prelazak u druge klubove, a u početku je bila i ponuda da idem u Italiju davat krv za pineze, to je bilo primamljivo, ali sam odbio.
Nikad se, kaže, nije dogodilo da ne može dati krv, jer zna kad ne može pa onda i ne ide, ako je pio antibiotike ili tako nešto. U mladosti se znalo dogoditi da krv daje i više puta nego što je bilo dopušteno; “zatriba prijatelju deset dana nakon akcije, pa kako ćeš odbit”, a u ovoj životnoj dobi, iako je dobroga zdravlja, davanje se svelo na dva puta godišnje.
Prošle godine je za svoj humani rad dobio i Nagradu grada Kaštela. Od onih kojima je pomogao ne očekuje ni da kažu hvala, ali “drago mi je da me se čovik siti, da se onako u prolazu javi”.
Tijekom neusiljena razgovora, u kojemu ne treba postavljati puno pitanja, otkrivamo zanimljiva sugovornika, skromnog, s jasnim stavovima, kojih se pridržava u svakodnevnom životu.
- Ja sam sritan čovik! To vam je po onoj narodnoj: “Nije sritan oni ća puno ima, nego oni kome malo triba”.
I sin Ante ga slijedi, daruje krv i dobrovoljno vatru gasi
A Žuti - uz posao u “Parkovima i nasadima” (“Ja sam vam, amo reć u nekom vrhu radničkome: pilam, kosim travu, grabljam... šta god triba”), u kojima je zaposlen od stečaja “Jugovinila” - nađe vremana i za aktivnosti u Vatrogasnom društvu u Kaštel Sućurcu.
Od prvoga je dana u Vatrogasnom društvu, a u “Jugovinilu” je i radio kao profesionalni vatrogasac, jer po struci i jest vatrogasni tehničar. Danas je u vatrogasnoj B-ekipi veterana s kojom je prije tri godine na Vatrogasnoj olimpijadi osvojio zlatno odličje. Planira sudjelovati i na sljedećoj koja će se održati u Francuskoj.
Naš sugovornik ima vremena i za sudjelovanje u sućuračkoj amaterskoj udruzi “Putalj”.
- Svake sam godine Dida Mraz, Sv. Nikola, još nisam bio Sv. Luce... - komentira s osmijehom na licu.
Član je crkvenog sućuračkog zbora. No, posebno važno mu je što spada u osnivače Krnjevalske pučke udruge “Kampanel”.
- Cijeli život ovako živim - veli i na naš upit s ponosom odgovara da je i sin Ante dobrovoljni davatelj krvi i dobrovoljni vatrogasac.