ŽIVOTARENJE U BUNGALOVU 'Hladno je i krov prokišnjava, a nitko ne pita kako nam je'

- Pogotovo je teško za naših četvero djece, najmlađeg dvogodišnjaka, sina koji pohađa drugi razred osnovne škole u Golubiću, te kćerku u 6. i najstarijeg sina u 7. razredu koji nastavu pohađaju u OŠ Domovinske zahvalnosti u Kninu - kazuje majka Dragica Andrić, žaleći se da su uvjeti za život u bungalovu nikakvi.

Još je i gore sada kad je zahladilo, te bura puše kroz pukotine na zidu zakrpane pločama od stiropora, a krov prokišnjava na sve strane.

Svi u istoj sobi

Djeca često obolijevaju, a veliki dio plaće supruga Dragana koji radi u Dugopolju na građevinskim poslovima odlazi na prijevoz taksijem do Doma zdravlja i bolnice u Kninu. Autobusne linije, naime, nisu tako česte do Golubića, pa su taksisti jedina mogućnost za odlazak liječniku.

- Pet godina smo bili podstanari u Kninu, nadali smo se dobiti stambeno rješenje, ali od toga još nema ništa.

U bungalovu je teško živjeti, jer djeca imaju zdravstvenih problema i nemaju uvjete ni za učenje. Zima dolazi, grijemo se malom grijalicom na struju, a ne možemo nabaviti štednjak na drva, jer na bungalovu nema dimnjaka, niti ga smijemo sami napraviti - kazuje Dragica.

Samo da nam je krov nad glavom, reći će majka četvero djece, apelirajući na službe zadužene za stambeno zbrinjavanje u Kninu da im pomognu naći drugi, odgovarajući smještaj.

- Svi spavamo u istoj sobi - pokazuje nam Dragica kauč i krevete na kat gdje spava cijela obitelj.

Dragica kaže da u naselju osim njih živi još dosta obitelji u jednako teškim uvjetima, a nikad ih nitko nije došao obići i pitati ih kako preživljavaju. Kad krenu snijeg i kninska bura, ne može se ovdje izdržati od hladnoće - govori nam Dragica, koja se sve manje nada boljem smještaju.