Tko je čitao Marka Uvodića i Miljenka Smoju, vrlo dobro zna kako je Varoš, jedno od četiri splitska povijesna predgrađa, desetljećima, zapravo stoljećima, bio premrežen netrpeljivošću, pa i pravom mržnjom koju su tamošnji stanovnici prilježno njegovali.
Oštru, nepomirljivu podjelu među njima nisu iscrtale ni konfesije ni ideologije. A kako i bi kada su svi Varošani vjerovali u istoga boga, krstili se i vjenčavali u istoj crkvi, skončavali u istoj kosturnici bratovštine. Nakon što su početkom dvadesetoga stoljeća u tu siromašnu četvrt provalile prevratničke lijeve ideje, malo tko je ostao ravnodušan prema sirenskom zovu utopija. Jedni su klicali Luigiju Lucheniju, talijanskom anarhistu koji je ruzinavom rašpom presudio carici Sissi, drugi su pak veličali Vladimira Iljiča Lenj...
Oštru, nepomirljivu podjelu među njima nisu iscrtale ni konfesije ni ideologije. A kako i bi kada su svi Varošani vjerovali u istoga boga, krstili se i vjenčavali u istoj crkvi, skončavali u istoj kosturnici bratovštine. Nakon što su početkom dvadesetoga stoljeća u tu siromašnu četvrt provalile prevratničke lijeve ideje, malo tko je ostao ravnodušan prema sirenskom zovu utopija. Jedni su klicali Luigiju Lucheniju, talijanskom anarhistu koji je ruzinavom rašpom presudio carici Sissi, drugi su pak veličali Vladimira Iljiča Lenj...
