premda je osigurao sredstva, grad Split još nema asistente U NASTaVI za djecu s invaliditetom, ALI zato IMA VOLONTERE velika srca
 |
| Suzana Vidović i njezina štićenica Dora u klupama prvog B razreda. Jedna
za drugu imaju samo lijepe riječi |
Dora ima sedam godina, kad naraste velika, bit će fizioterapeutkinja, još uvijek nema simpatiju, ali zato ima svu silu malih prijatelja i svoju
Suzanu. Bez Suzane, kazuje nam, ne bi mogla normalno ići u školu.
- Meni je Suzana sve - jasna je Dora, baš kao što je i jasno da zbog svoje dijagnoze distrofije mišića ova malena hrabra djevojčica ne može sjediti bez tuđe pomoći, ne može se kretati bez pomoći, ne može sama na toalet, ne može sama na veliki odmor...
Vječna papirologija
- Dora je puna života, vesela, draga i topla, raditi za nju i uz nju nije teško, a da je drukčije – jest - kazuje nam Suzana Vidović, diplomirana učiteljica i asistentica u nastavi svojoj maloj štićenici.
No, za razliku od drugih hrvatskih gradova, ovaj pod Marjanom još uvijek nije riješio «papirologiju» vezanu uz postavljanje ove institucije na noge. Split, premda je osigurao iznos od 200 tisuća kuna za ovu godinu, koji će se raspodijeliti na 15 asistenata najpotrebnijih učenika s tjelesnim invaliditetom, još uvijek nije donio odluku o nužnosti provođenja ovog projekta.
A samo još to treba da bi naši mali sugrađani s invaliditetom mogli poput svojih prijatelja u razredu uživati u onom što se kunemo da je najljepše doba u životu.
- Suzana nam je prijateljica, nema posla, pa nam pomaže na ovaj način, imali smo sreću u njenoj nesreći - veli Dorin tata Branko Lovrić. Dvadeset i jedan prvašić, B razreda OŠ “Bol”, naučio je poštovati različitost i priskakati u pomoć kad treba, tko to može platiti?
- Bez svoje asistentice Dora ne bi mogla napredovati, ja joj se posve sigurno ne mogu u potpunosti posvetiti - veli učiteljica Sanja Piskulić, zadovoljna kako su asistenticu Suzanu prihvatili ostali učenici.
Nenametljiva je i Dori od neprocijenjive važnosti. U cijelu priču oko nužnosti uvođenja asistenta u nastavi ravnatelj Osnovne škole “Bol” Davor Bučević uključen je od samog začetka, u kolovozu prošle godine. Otada je prošlo cijelo jedno polugodište i pola drugoga...
- Neshvatljivo mi je što projekt nije proveden još uvijek, premda je izglasavanje stavke u proračunu Grada veliki pomak - kazuje nam, pojašnjavajući koliko je ostvarenje toga u biti vrlo jednostavno:
- Grad treba donijeti odluku, škola poslati program rada asistenta, sklopiti ugovor o djelu s pomoćnikom i napraviti mjesečni obračun, i to je to!
Dok se gradska uprava ne trgne i donese tu famoznu odluku – Dori će njezina Suzana pomagati «bez kune i lipe», a ostalih četrdesetak malih Splićana koji imaju istu potrebu – bit će na čekanju...
Milena Budimir / EPEHA / duje klarić / cropix
|
Prijateljice iz razreda
- Moje me prijateljice voze kad treba, nose mi marendu, mogu ih, molim vas, nabrojiti? - pita nas Dora. A tko joj može odoljeti, pa evo njezinih prija redom: Bruna, Nina, Marijeta, Lucija M., Lucija B. i Nika.
|
|
Svaka škola to može osigurati
Hrvatski je sabor 16. svibnja prošle godine izglasao kako svaka škola može osigurati pomoćnika u nastavi, prevoditelja znakovnog jezika i osobnog pomoćnika učenicima kojima je rješenjem o primjerenom obliku školovanja potrebna pomoć u učenju, kretanju i obavljanju školskih zadataka i aktivnosti.
|