 |
| CROPIX |
Privatno vlasništvo je svetinja. Vjerujete li u ovaj postulat, ne dolazite na Ekonomski fakultet u Splitu kad pada kiša. Želite li sačuvati svoj kišobran, ne ostavljajte ga, kao dobar gost, u predvorju na za to predviđenome mjestu.
Ponesite ga sa sobom, ne vodeći računa ostavljate li za sobom mokar trag kišnih kapljica, jer ne učinite li tako, kad se vratite i poželite izići, mogli biste, kao kolegica i ja, ostati praznih ruku. I koga briga što pada kiša?
I što ćete pokisnuti dok dođete do auta? U srijedu je kiša padala, kao da nikad prije nije. Vjerojatno je svatko iz kuće krenuo s nekakvim kišobranom ili, ako nije, jer mnogi, posebice mladi, i ne vole nositi kišobrane, znači da mu i nije stalo do tog načina obrane od kiše.
Ipak, oko sedam sati navečer, nakon kraćeg boravka u prostorima fakulteta, na stalcima, među malobrojnim kišobranima, nismo našle naše. Dvoje studenata koji su se tu zatekli kazali su nam da je to studentska praksa: uzmi prvi koji ti se svidi, nije važno čiji je.
Ne’š ti kišobrana, netko može reći na ovu priču. Svuda možeš kupiti drugi za osam kuna ili koliko malo već. I nije ovdje važna vrijednost kišobrana, makar – garantiram- veliki sivi kišobran, neobične ručke, odolijeva i jakom vjetru, a i kolegici je njezin bež kišobran, u karo uzorku, i te kako dobro poslužio.
Netko će reći da se to događa i drugdje, na raznim javnim prostorima, da Ekonomski fakultet nije izuzetak.
Neki će odmahnuti rukom i reći: studentska posla, pusti ih. Ipak, ti mladi ljudi ne nalaze se bilo gdje, oni su u visokoškolskoj ustanovi, stječu znanja o vrijednostima koje bismo trebali svi poštovati, kao i onoj kako je privatno vlasništvo svetinja.
Sutra će oni voditi neka poduzeća, upravljat će svojom i tuđom imovinom. Ako danas uzimaju tuđi kišobran, što će uzeti sutra?
I nama dvjema savjetovali su da uzmemo nečiji kišobran. Nismo htjele. Kiša je ljepša od tuđeg kišobrana. Ipak, pokisle nismo. Naišla je gospođa koja je otprije znala kako sačuvati svoj kišobran i ponudila nam pomoć.
Možda smo ispale naivne, možda nismo u duhu novog vremena, ali jednu lekciju smo u srijedu naučile, iako smo fakultet davno završile. Cjeloživotnog učenja nikad dosta!
Ljubica Vuko