 |
| CROPIX |
U splitskoj jezgri zadnjih 200 godina više se rušilo nego gradilo, kazao je jednom šef Službe za staru jezgru
Goran Nikšić, dok je još bio kod konzervatora. Da bi se “kave“ nastale rušenjem popunile novim zgradama, u prosincu 2003. godine Gradsko vijeće usvojilo je “Projekt aktiviranja prostornih resursa gradske jezgre u funkciji njezine obnove”.
Taj dokument potpisali su bivši šef konzervatora Joško Belamarić i bivši šef Službe za staru jezgru
Duško Marasović. Projekt koji je predvidio gradnju na čak 14 lokacija u jezgri, bez provođenja arhitektonskih natječaja i koji je u Banovini gotovo potajno usvojen, izazvao je zgražanje i jak otpor javnosti, ali i struke.
Mirko Petrić pokrenuo je internetsku peticiju protiv ovakve komercijalizacije povijesne jezgre koju su potpisali brojni domaći i strani stručnjaci, a našlo se na njoj i dosta građana. Brojni polemički tekstovi ispisani su u “Forumu”, prilogu “Slobodne” za kulturu.
Ali, politika je radila po svom. Projekt su podržali svi gradonačelnici:
Slobodan Beroš,
Miroslav Buličić i
Zvonimir Puljić. Dapače, izmijenjen je plan (PUP) za povijesnu jezgru kako bi se gradilo na Carrarinoj poljani, u Arhiđakonovoj ulici, nad antičkim mozaicima, u jugoistočnom kvadrantu...
“Forum” je ugašen, ali tekstovi koji su tamo pisani doživjeli su priznanje - analiziralo ih se i o njima raspravljalo na kolegiju “Interpolacije u arhitekturi Dioklecijanove palače”, koji je na zagrebačkom odsjeku za Povijest umjetnosti vodio profesor Zlatko Jurić.
sandi vidulić