I ne samo da on ima više stotina predmeta raznih motiva na zidovima, već se i na stropovima kočoperi par longplejki, starih vinilnih glazbenih izdanja, pa kasete grupa popularnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, koje su složene u križ.
Ukupno više od tisuću, što slika, bilo sa sakralnim ili nekim drugim motivima, što satova, križeva od kamena ili drva, domorodačkih maski, gitara, dijelova oprema japanskih ratnika, pegla na "ugalj", starih pisaćih mašina, "brtulina", odnosno noževa, pušaka, mačeva, čaplji, autića, motora, gramofona, drvenih naplavina koje su dobile neke druge oblike, čak i jedan samar... sve vam se to nalazi u stanu Žorža, po struci turističkog djelatnika, sada vlasnika obrta za iznajmljivanje pedalina, ležaljki, suncobrana, kajaka, na baškovoškoj plaži.
Utjeha u križevima
I ni na jednom od tih predmeta nema – prašine.- To je moj odmor za dušu - nastavlja priču ovaj 46-godišnjak kojega baš i ne možemo nazvati kolekcionarom, budući da nema određenu tematiku koju skuplja. On je zaljubljenik u starine koje pronalazi na raznim dernecima, po seoskim tržnicama ili autosajmovima, a dosta takvih predmeta mu i prijatelji donesu s dalekih putovanja. Sve je pak počelo prije više od dvadeset godina.
- Otac Jakov je pomorac pa je doma donosio razne stvari s putovanja diljem svijeta. Evo ovdje aboriđinske originalne ratničke maske iz daleke Australije, pa prastari pisaći stroj. Ja sam samo nastavija skupljati - vodi nas od predmeta do predmeta Žorž, pa stane pred jednim radio-prijemnikom.
- Na ovom starom radiju godinama smo, dok je otac plovio, majka Katica, inače Bračanka iz Milne, te brat Smiljan, sestra Karmen i ja, svaki ponedjeljak slušali "Pomorsku večer". Budno smo pratili kretanje očevog broda, od luke do luke. Lipo je bilo slušat te pozdrave našim pomorcima. Jedino je takva komunikacija bila s njima tada moguća. Skupe, ma preskupe su bile minute, ako si oca zva puten satelitskog telefona.
- Radi li i sada taj radio?
- Radi, radi, no niko ga ne sluša više, tu su sada glazbene linije. Evo, većina tih mojih starih radija i dalje radi. A preko dvedesetak ih imam, svih vrsta i marki.
- A satovi? Pokazuju li svi točno vrijeme?
- Neki da, a neki, nažalost, ne rade. A i nema smisla popravljati im te zastarjele mehanizme. Evo, priko 60 komada je ovdi kod mene u stanu, što zidnih, što budilica.
U ulozi vodiča po svom stanu uživio se Žorž pokazujući nam i mnogobrojne križeve, preko 150 komada ih ima, pa mnogobrojne svetačke slike. Sve je to zbog bolesti koja je jedno vrijeme "vladala" tom kućom, pa su ukućani utjehu nalazili i u križevima, bilo od kamena, ili onima izrađenim od drva.
Krasotica i 10 akorda
- Dođite, pokazat ću vam i moje krasotice! Sedam ih imam, no baš i ne znam puno svirat - sa širokim osmijehom nas vodi taj Baškovođanin do - gitara...
Sedam ih ima, a tek deset akorda na njima zna odsvirati.
- Samouk sam glazbenik, a ovih deset akorda koje znam dovoljno mi je da odsviram nešto za dušu. Ili, kada mi dođe, da mogu uglazbiti koju od svojih pisama.
A u minulih mjesec dana napisao je čak 42 pjesme, a desetak ih je još u pripremi. Svi ti stihovi, kako voli autor kazati, stihovi su iz života.
- Treba naći svoj ispušni ventil, nešto za sebe. Kako prebroditi životne nedaće, kako ići naprid – govori nam dalje Žorž, pokazujući nam i razne vrste oružja na svojim zidovima – od pušaka i mačeva do noževa.
Jer i on i otac mu bili su sudionici Domovinskog rata.
- Otac je 1990. godine kao kapo od makinje umirovljen, a onda je 1991. otišao na čuku. Ja za njim, naravno. Tri godina imam ratnog puta kao dragovoljac u 156. brigadi HV-a.
- Teško je bilo?
- Što se ima pričat o ratu. Bija je i završija, to je dovoljno - s tugom, sjetom u glasu, prekinuo je daljnu raspravu o ovoj temi Žorž, uvodeći nas u novu priču:
- Brinem vam ja i o masliniku. Nešto više od dvista stabala sam naslijedija, a još sto sam ih zasadija gore na padinama Biokova, na području Topića, pa se s bratom Smiljanom i sestrom Karmen mogu podičiti i pravim ekološkim maslinovim uljem.
- I hvala načelniku Baške Vode Jošku Roščiću što ima sluha za razvojačene branitelje, barem što se tiče pomoći za obavljanje uslužnih djelatnosti tijekom ljeta – iznosi priču o svom životu Žorž, i dalje nam pokazujući što to sve u svom stanu ima...
Teško je među više od tisuću raznih "stvarčica" pobrojati sve, jer tu su i drvene kutije raznih namjena izrađene od morskih naplavina, pa ukrasi svih vrsta, kamene kućice, školjke, boce svih mogućih oblika, egipatske figurice, likovi iz raznih svjetskih kultura...
- Imate i novijih stvari, ova klupa za vježbanje baš i nije stara?
- Triba bit u formi. Svako jutro vježbam.
I tako tijekom treninga na klupi s utezima i pogledom u strop na kojemu je složio kazete i ploče, pojašnjava nam Žorž:
- Nije mi ih bio problem staviti na plafon, lako sam ih zalipija, učvrstija kukicama, no nisam sada baš siguran bi li opet mogli reproducirati muziku. Imam i druge u zalihi za slušanje, ako vas opali nostalgija.
Pa tako Žoržovi ukućani, među kojima i kćerka Keti, znaju pričicu o svakom izloženom predmetu u kući, znaju oni i detalje o raznim diplomama koje je Žorž osvajao kao mladi sportaš dok je trenirao karate pred posterom svog idola Brucea Leeja.
- Zajednička nam je ta ljubav prema motorima, a Smiljan je sada glavni, ja sam tek član Motokluba "Baška Voda" - skromno će Žorž, brzo nas opet prebacivši na drugu temu - poeziju. Uzeo je taj 46-godišnjak svoju "tekicu" za dušu te započeo s recitiranjem.
Prvu pjesmu iz srca, stih po stih, pred nas je "složio" Žorž, pa krenuo na drugu, treću...
- Ove su malo turobnije, evo sada ću i neku veselu... Imam i o ratu, i o maslini, no najviše ih je ljubavnih - govori nam zaneseno taj Baškovođanin, priželjkujući da sutra možda i objavi svoju zbirku poezije. Za svoju kćerku Keti.
Sedam ih ima, a tek deset akorda na njima zna odsvirati.
- Samouk sam glazbenik, a ovih deset akorda koje znam dovoljno mi je da odsviram nešto za dušu. Ili, kada mi dođe, da mogu uglazbiti koju od svojih pisama.
A u minulih mjesec dana napisao je čak 42 pjesme, a desetak ih je još u pripremi. Svi ti stihovi, kako voli autor kazati, stihovi su iz života.
- Treba naći svoj ispušni ventil, nešto za sebe. Kako prebroditi životne nedaće, kako ići naprid – govori nam dalje Žorž, pokazujući nam i razne vrste oružja na svojim zidovima – od pušaka i mačeva do noževa.
 |
- Otac je 1990. godine kao kapo od makinje umirovljen, a onda je 1991. otišao na čuku. Ja za njim, naravno. Tri godina imam ratnog puta kao dragovoljac u 156. brigadi HV-a.
- Teško je bilo?
- Što se ima pričat o ratu. Bija je i završija, to je dovoljno - s tugom, sjetom u glasu, prekinuo je daljnu raspravu o ovoj temi Žorž, uvodeći nas u novu priču:
- Brinem vam ja i o masliniku. Nešto više od dvista stabala sam naslijedija, a još sto sam ih zasadija gore na padinama Biokova, na području Topića, pa se s bratom Smiljanom i sestrom Karmen mogu podičiti i pravim ekološkim maslinovim uljem.
'Muzikalni' strop
Vratio nas je tako u stvarnost ovaj kolekcionar, bolje reći sakupljač interesantnih predmeta, otkrivajući kako nakon rata nije htio u mirovinu, već se vratio svom poslu.- I hvala načelniku Baške Vode Jošku Roščiću što ima sluha za razvojačene branitelje, barem što se tiče pomoći za obavljanje uslužnih djelatnosti tijekom ljeta – iznosi priču o svom životu Žorž, i dalje nam pokazujući što to sve u svom stanu ima...
Teško je među više od tisuću raznih "stvarčica" pobrojati sve, jer tu su i drvene kutije raznih namjena izrađene od morskih naplavina, pa ukrasi svih vrsta, kamene kućice, školjke, boce svih mogućih oblika, egipatske figurice, likovi iz raznih svjetskih kultura...
- Imate i novijih stvari, ova klupa za vježbanje baš i nije stara?
- Triba bit u formi. Svako jutro vježbam.
I tako tijekom treninga na klupi s utezima i pogledom u strop na kojemu je složio kazete i ploče, pojašnjava nam Žorž:
- Nije mi ih bio problem staviti na plafon, lako sam ih zalipija, učvrstija kukicama, no nisam sada baš siguran bi li opet mogli reproducirati muziku. Imam i druge u zalihi za slušanje, ako vas opali nostalgija.
Pa tako Žoržovi ukućani, među kojima i kćerka Keti, znaju pričicu o svakom izloženom predmetu u kući, znaju oni i detalje o raznim diplomama koje je Žorž osvajao kao mladi sportaš dok je trenirao karate pred posterom svog idola Brucea Leeja.
'Tekica' puna poezije
Tu su i zastavice motoklubova, među kojima posebno mjesto zauzima ona Motokluba "Baška Voda", čiji je predsjednik brat mu Smiljan.- Zajednička nam je ta ljubav prema motorima, a Smiljan je sada glavni, ja sam tek član Motokluba "Baška Voda" - skromno će Žorž, brzo nas opet prebacivši na drugu temu - poeziju. Uzeo je taj 46-godišnjak svoju "tekicu" za dušu te započeo s recitiranjem.
Prvu pjesmu iz srca, stih po stih, pred nas je "složio" Žorž, pa krenuo na drugu, treću...
- Ove su malo turobnije, evo sada ću i neku veselu... Imam i o ratu, i o maslini, no najviše ih je ljubavnih - govori nam zaneseno taj Baškovođanin, priželjkujući da sutra možda i objavi svoju zbirku poezije. Za svoju kćerku Keti.