Nakon višegodišnje štednje, nedavno je najavio proračun za 2016. godinu koji uključuje rast plaća državnim službenicima za jedan posto, prvi put nakon pet godina, odmrznut će im se i dodaci na plaću, a mirovine će rasti 0,25 posto. Patxi López iz opozicijske Socijalističke stranke tu je ponudu nazvao “malo slatkiša za djecu” kojim se kupuju glasovi. Zvuči vrlo poznato.
Čekamo proljeće
Hrvatska Vlada, međutim, mnogo je darežljivija pa naklonost birača ne pokušava dobiti samo većom proračunskom potrošnjom poput povećanja plaća, nego i donošenjem niza zakona koji mogu imati dalekosežnije posljedice. “Mnogi zakoni koje je Vlada donijela u završnici mandata nisu reformski, nego populistički”, rekli su ovih dana analitičari Ekonomskog instituta.Pritom su nabrojili zakon kojima se rješava problem dužnika u švicarskim francima, Zakon o osobnom bankrotu, Zakon o civilnim žrtvama rata, kao i izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kojim se osiguravaju veći transferi određenim korisnicima (vaučeri za električnu energiju). Dosad je bilo više pokušaja da se izračuna trošak predizbornih mjera, a iznosi koji se spominju sigurno nisu “slatkiši za djecu”.
U ovoj godini, očito je, Vlada će premašiti planirani proračunski deficit od pet posto BDP-a. Iako podaci koje je nedavno podastro ministar financija Boris Lalovac sugeriraju poboljšanje fiskalne pozicije, pravo stanje proračuna zapravo je “misterij”, smatraju na Ekonomskom institutu. Podaci su teško usporedivi, koriste se različite metodologije, a sam ministar financija u javnost iznosi uglavnom podatke koji mu se sviđaju. Stoga će za potpunu sliku financija trebati pričekati proljeće iduće godine, kada Eurostat objavi podatke za 2015.
Ipak, analitičari procjenjuju da će deficit ove godine biti na sličnoj razini kao lani, odnosno 0,5 do 0,7 posto veći od plana. To iznosi oko 1,5 milijardi kuna. O posljedicama potencijalno najskupljeg zakona, rješenja za dužnike u švicarskim francima, zasad se govori tek “u kondicionalu”: moguće je da trošak banaka od oko sedam milijardi kuna na kraju plate porezni obveznici, postoji rizik da konverzija stvori pritisak na tečaj ili da centralna banka bude morala potrošiti i više deviznih rezervi od oko milijardu eura, koliko sada procjenjuje da će joj trebati.
Rizična igra
No, ono što je već siguran ishod je stvaranje velike nesigurnosti koja otvara brojna pitanja, primjerice, kako će se ponašati banke i drugi investitori, hoće li povući kapital iz Hrvatske, koliko će ubuduće biti dostupni krediti i po kojoj cijeni. U trenutku kada je fiskalna pozicija zemlje vrlo delikatna, kreditni rejting u razredu “smeća”, a okolnosti na međunarodnim tržištima teško predvidive, igra populističkim mjerama čini se iznimno rizičnom.Literatura govori da, neovisno o ideologiji stranke na vlasti, stanju ekonomije, razini poreza i rashoda, sve vlade troše više novca uoči izbora. Kako pokazuje istraživanje izbornih ciklusa u fiskalnoj politici koje su za zemlje EU-a proveli Vincenzo Bove i Georgios Efthyvoulou s London School of Economics, stupanj do kojeg vlade ulaze u izborne proračunske manipulacije ovisi o tome koliko je neizvjestan izborni rezultat.
Jednostavno, ako je konkurencija jaka i pridobivanje dodatnih glasova ima presudnu ulogu, veća je vjerojatnost da će se vlada upustiti u izbornu trgovinu i kršenje fiskalnih pravila EU-a i time snositi moguću reputacijsku štetu.
Međutim, način i veličina potrošnje značajno se razlikuju od zemlje do zemlje. Rast ukupne potrošnje i deficita “mnogo je vjerojatniji u zemljama u razvoju ili u mladim demokracijama, gdje glasači imaju slabiji pristup slobodnim medijima ili su manje upoznati s izbornim politikama”.
S druge strane, navode, glasače u razvijenim ekonomijama i starijim demokracijama teže je kupiti vladinim oportunisitičkim akcijama jer su oni vrlo osjetljivi na rast potrošnje i deficita. Neki ekonomisti (Allan Drazen i Marcela Eslava) utvrdili su da izborne manipulacije u razvijenim zemljama poprimaju formu “promjene strukture”, a ne razine potrošnje: sredstva se usmjeravaju prema transferima i socijali, a manje se daju za programe koji nisu tako vidljivi i politički osjetljivi, poput kapitalnih investicija.
U mnogim zemljama obvezujući su dugoročni fiskalni planovi. Švedska, Finska i Nizozemska, primjerice, imaju višegodišnje limite na ukupne izdatke proračuna, Velika Britanija i Francuska imaju višegodišnje fiksne planove za ministarstva, Švedska donosi limite za ukupne rashode i za 27 područja za 3-4 godine, dok Finska definira ukupne izdatke, kao i rashode za 13 ministarstava na rok od četiri godine: donosi ih parlament nakon izbora i ne mogu se mijenjati.
Prema procjeni MMF-a, oko 80 zemalja u svijetu usvojilo je neku vrstu fiskalnih ograničenja, od toga da su ustavom definirale limit javnog duga do stvaranja neovisnih tijela kojima vlada odgovara za trošenje novca poreznih obveznika.
Neke oblike fiskalne kontrole ima i Hrvatska - kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, “premda su oni još uvijek na rudimentarnoj razini”. Prije nekoliko godina, primjerice, osnovan je Fiskalni odbor s neovisnim ekspertima (na čelu mu je ipak političar), a zakon propisuje i donošenje trogodišnjeg proračuna koji unaprijed definira razinu potrošnje. K tome, Hrvatska je u proceduri prekomjernog deficita i mora poštovati fiskalna pravila EU-a, kao i svoja vlastita.
Još nismo odrasli
Postavljena pravila očito nisu dovoljna jer postoje prostor i volja da se ona izbjegnu, bez većih sankcija i štete za reputaciju. “Radi se o procesu odrastanja, demokratskog razvoja i stvaranja političke kulture, a on traje i jednom ćemo doći do toga da se pravila bolje poštuju. Sada je ključno da se ustabili struktura proračuna kako bi uopće bio usporediv”, kaže Nestić, koji je ujedno član Fiskalnog odbora.Prošlogodišnjim izbacivanjem HZZO-a iz riznice, kao i ubacivanjem nekih korisnika, stvoren je priličan nered i, za početak, teško je pratiti što se uopće zbiva. Kada je riječ o donošenju zakona, neovisno o tome kada se donose i prethode li izborima, predlagatelj je obavezan iznijeti i njihov financijski učinak. No, iskustvo govori da tome ne pristupa osobito ozbiljno, a najbolji je primjer rješenje za dužnike u francima.
Kada javnost postane kritičnija prema preizbornim darovima i osjetljivija na kršenje pravila, vjerojatno će i političari postati manje skloni izbornoj manipulaciji. Do tada će svi, po svemu sudeći, morati učiti iz vlastitih pogrešaka.
Kako to rade razvijene demokracije?- Velika Britanija i Francuska imaju višegodišnje fiksne planove za ministarstva
|