Uskrs će! Ajmo biti ljudi i pomoći Mariji, Dušanki i Nadi

Dok sve cvjeta i pupa u prigradskoj zoni Splita, točnije u Privoru nedaleko od Žrnovnice, u jednoj od tamošnjih prizemnica već dulje vrijeme odvija se životna drama. Tri generacije žena: baka Marija Obradović stara 96 godina, njezina kći Nada Štrbac (73), te najmlađa, Nadina pedesetogodišnja kćerka Dušanka Škrobica ovoga proljeća nemaju ni mira ni radosti. Osim činjenice da sve tri žive više no skromno od dvije malene mirovine, te da je starica bolesna i nepokretna, a unuka Dušanka teško psihički bolesna i nesposobna za samostalan život i rad, potonjoj prijeti i - deportacija iz zemlje. O čemu je riječ?

Izgubila skrbništvo

Najmlađa Dušanka prognanica je iz Bosne i Hercegovine. Iz Prnjavora je prebjegla, skupa s bakom, u Hrvatsku ratne 1992. godine, kada su se obje žene nastanile kod Nade, koja je otprije s drugim suprugom živjela u Splitu, pa u Privoru, a radni vijek do mirovine zaključila u poduzeću “Melioracija” kao arhitektonski tehničar u projektnom birou tog socijalističkog građevinskog diva.

Lani je Nadi umro suprug - toga se s mukom i kroz suze sjeća - no nevolje su počele još i ranije, kad je baka počela pobolijevati, a kćerki Dušanki se pojavljivati prvi znakovi teške duševne bolesti. Zbog bolesti posljedično ni dandanas nema uredne papire o boravku ni državljanstvu, što je formalno manja šteta od činjenice da zbog nesređenog statusa nema pravo na prijeko potrebnu zdravstvenu skrb pod paskom psihijatra.

Dušanka je zbog svoje teške depresije izgubila i skrbništvo nad djetetom, kćerkom koju je dobila u kratkotrajnom braku s također psihički labilnim suprugom.

Brak je okončan brzo nakon sklapanja, a djevojčica je s dijagnozom neuralgičnosti, nasreću, udomljena u dobroj obitelji. Danas je već i ona punoljetna, pohađa srednju školu i posjećuje u Privoru prabaku, baku i majku, nesretnu Dušanku koja zbog svoje depresije skoro pa uopće ne ustaje iz kreveta.

Pokušaji samoubojstva

To je još najmanje zlo koje proživljavaju ona i starije joj bliske srodnice; ožiljci na Dušankinim rukama govore o dva pokušaja samoubojstva, a podbuhlo, premda ljepuškasto lice, svjedoči o brojnim neprospavanim noćima, napadajima panike i drugim demonima kakve mnogi od nas ne bi ni neprijatelju poželjeli. O tome je prvu dijagnozu uspostavio psihijatar Damir Mrass, a sudsko vještvo u sudskom sporu za dijete potpisao ugledni specijalist dr. Borben Uglešić.

U svjetlu činjenice da je baka Marija starica bistra razuma, ali sa svojih blizu sto godina veoma teškog tjelesnog stanja, a Dušanka ozbiljno bolesna, lako je zaključiti da tu malu žensku zajednicu na životu održava samo Nada, koja međutim više nije mlada žena, a sama se i sa skromnim budžetom od oko ukupno tri i pol tisuće kuna ne može izboriti još i za rješavanje Dušankina statusa.

Tu na scenu stupa Područni Crveni križ Žrnovnica s aktivistom Vjekom Aljinovićem, koji se angažirao da Dušanka dobije produžetak dozvole boravka kao strana državljanka rođena u Zenici, a nastanjena u Privoru. S tim dokumentom može ostvariti pravo na zdravstvenu skrb ako plati, kao strankinja, za nju nedostižnih sedamsto kuna. Istodobno joj taj dokument jamči da neće biti protjerana iz zemlje, no stalno inzistiranje Upravnog odjela MUP-a na “stranoj ispravi”, koju Dušanka nema, za nju i majku znači konstantno produžavanje agonije...
Ni ovdje ni tamo...

Situaciju dodatno otežava okolnost što Dušanka više nije čak ni državljanka BiH, jer je zbog nejavljanja i neprijavljivanja više od dvadeset godina u mjesto boravka prije zbjega u RH (Prnjavor), odnosno mjesto rođenja (Zenicu), automatizmom izbrisana i iz tamošnje evidencije...

- Za mjesec dana Dušanki istječe dozvola privremenog boravka, koju je lani dobila susretljivošću Branke Družić i MUP-a, koji su čak za nju pokrili i taksene troškove. Sad bismo, ako ishodimo novo produljenje dozvole, trebali omogućiti Dušanki i majci joj Nadi da pod svaku cijenu odu u Bosnu i tamo pribave uvjerenje o državljanstvu, kao i druge potrebne papire kako bi u Hrvatskoj mogla početi liječenje.

Ako bi se njezino stanje stabiliziralo i Dušanka - inače osoba sa završenom srednjom trgovačkom školom - osposobila za bilo kakav posao, njezina bi majka barem malo odahnula, a i baka bi mogla, s oproštenjem, u miru umrijeti - rezimira dobri čovjek Aljinović, koji je bio pri ruci i pokojnom Jusufu Kadušiću, Bošnjaku nastanjenom u Žrnovnici i sa sličnom trakavicom oko papira.

Bez terapije

- Ne samo da Dušanka i majka nemaju novca za odlazak u BiH, troškove pristojbi i čekanje papira, što može potrajati, nego čak nemaju komu ostaviti ni baku na višednevno čuvanje; nezgodno je susjede opteretiti takvim križem. S druge strane, nemaju ni novca za pogreb starice, što je realnost s kojom se mogu suočiti svaki dan - napominje ovaj humanitarac.

I dok trima ženama dani u Privoru prolaze u golom preživljavanju - gdje, rekosmo, najviše trpi jedina zdrava među njima, 73-godišnja Nada - taj isti protok vremena ne ide naruku kćerki Dušanki, teškoj bolesnici sa statusom prognanice i bez odgovarajuće terapije.

Lenka Gospodnetić
Snimio Ante Čizmić /Cropix

Račun za pomoć Zbog tegobnih okolnosti, žene su se teška srca odlučile s ovom doista potresnom pričom izići u javnost i zavapiti za pomoć. Oni koji su u prilici mogu uplatiti sredstva na tekući račun u Splitskoj banci, na koji Nadi sjeda i mirovina u visini od dvije tisuće i 400 kuna. Broj je (IBAN): HR60 2330 0033 2006 4525 2. Na ime Nada Štrbac, Put Marina 22, 21251 Žrnovnica.