Imotski se u predvečerje Velikog tjedna,preobrazio u Jeruzalem. Dapače, hrvatski Jeruzalem, kako Imotski zovu,dušom ovdašnjeg puka, glumom kostimiranih tristotinjak glumaca amatera, dostojanstvenim držanjem više od deset tisuća ljudi,sjetom koja je kod mnogih izmamila suze,vratio se dvije tisuće godina u dane najpotresnijih scena ljudskog roda.
Šesnaesti put za redom Imoćani su predstavili po svojim ulicama i trgovima, na svojoj mitskoj utvrdi Topani nešto što je uistinu jedinstveno u svijetu.
Listajući Bibliju u mirnoj i tihoj ožujskoj večeri gdje su se šapat i misli čuli kilometrima daleko,krenuli su s prikazom Posljednje večere u Franjevačkom vrtu, scenama iz Getsemanskog vrta. Isus(Tomislav Martić) po šesnaesti put započeo je svoju rolu koja ga je nevjerojatno prisno stopila s Imotskim i njegovim pukom.
Pranje nogu Petru, blagoslov kruha i vina, izdaja Isusa od strane Jude(Đofa Ujević) ,pa onda u središnjoj imotskoj ulici, suđenje Isusu. Pilatove (Ivica Bekavac) riječi „ideš na križ“ popraćene uzdasima mase. I onda križ na Isusovim leđima sve do starih skalina. Susret s majkom Marijom(Marija Kukulj), Veronikin (Marija Bubalo) rubac,Šimun Cirenac (Zlatko Ljubičić) pomaže nositi križ.
I sve tako, postaja do postaje, scena do scene. Ulice osvijetljene samo svjetlom baklji, Rimski vojnici, židovska djeca, žene...I za kraj mitska utvrda Topana i razapinjanje Isusa.
“Neka ovdje na Golgoti bude razapet Isus Krist Nazarećanin“, reče zapovjednik Rimskih legija (Zoran Mustapić). I onda scene koje kod svih, vjerovali oni ili ne , izazivaju trnce, uzdahe. Isus umire na križu na Imotskoj golgoti, nastade tama, gromovi udarahu i fijuk vjetra. List Biblije zaustavi se na pismu o skidanju Isusa sa križa i spuštanju u Marijino krilo.
Muk, mir, stalo je sve u Imotskom.Deset tisuća duša kao jedna.Sjetna i jedinstvena. Krenuše svi imotskim putem u Veliki tjedan,s nadom za bolje, i ljepše.
Svaka čast organizatoru Franjevačkom samostanu Imotski, svaka čast glumcima, mladim, starijim, muškim i ženskim, svaka čast tom divnom puku koji se tako s ljubavlju pratio prikaz Živih slika.
Ni mjesto , ni vrijeme nije za neku opasku,ove divne večeri, no izbacivanje scene uskrsloga Isusa na vrhu Topane, ostavilo je tisuće u čudu. Trebalo im je to svjetlo.
Braco Ćosić