Pismo Buriću: Otvaranje ljetne pozornice - traljav i neznalački urađen posao

Poštovani gospodine Buriću,

Kako sam proteklih nekoliko dana (praktički, jedino ja) kritički pisala o nekim temama - uz ostalo o “kulturnom vodiču” kako ga vi nazivate - smjesta sam se prepoznala u Vašoj opasci “zato smo izdali kulturni vodič koji je inovativan, u kojem se očito neki ne snalaze jer se nisu potrudili da shvate da Šibenik više nikad, ama baš nikad, neće biti isti”.

Na taj ste me način, valjda, htjeli dezavuirati ispred kolega kojima ste to govorili (u mojoj odsutnosti!), a oni mi, vidite, sve to brzo “prišpjegali” jer me, “ako ništa”, cijene, za razliku od Vas.

Gradonačelniče i ex ravanatelju Opće bolnice, ako je i od Vas - previše je.

Namjerno spominjem ravnateljstvo bolnicom jer se želim pozvati na našu dugogodišnju suradnju u kojoj ste imali vremena - a i more prilika - upoznati moj profesionalni, možda donekle i ljudski profil.

Ja, dakle, nisam poluinteligent koji se “ne snalazi” u tom katastrofalnom i katastrofalno nepismenom vodiču, a, vidite, čak sam i kvalificirana primijetiti sve što je vezano uz vodič i uz program otvorenja tvrđave jer sam profesorica materinjeg jezika i književnosti i povijesti umjetnosti s 39-godišnjim stažom u novinarskoj profesiji u kojoj sam ponajviše bila posvećena upravo temama iz kulture i društvenim temama. Molim lijepo.

To što Vi prosuđujete moje sposobnosti i moj uradak bilo bi isto kao da ja kažem “dr. Burić je baš loše napravio ovaj zahvat na oku...” - zar ne?

Vama se, gradonačelniče, nije svidjelo to što sam napisala. Baš me briga hoćete li vjerovati, ali - nitko sretniji od mene da sam mogla, e da sam bar mogla!, poslije svega napisati riječi ushita i hvale - kao što sam to radila kad god je za to bilo razloga, ma tko da je nešto napravio, jer obožavam ovaj grad i to ne paradno, nego radno. I stvarno.

Ali nisam mogla drugačije. Oni koji govore kako je to sve bilo divno - zašto su tipkali na mobitelima, zašto nisu pljeskali 10 minuta i zvali izvođače na bis, kao što bi ovakva prigoda zaslužila? Vi kao da, želeći se obračunati sa mnom, na sebe preuzimate svu odgovornost za nešto za što ne biste morali biti odgovorni - pa ne možete Vi znati što sve i kako radi neki suradnik - recimo u programu svečanog otvorenja, ili izdavanju kulturnog (i inovativnog...) vodiča. Ako se vi smatrate odgovornim - u redu, onda ste Vi, a ne ti suradnici, posao odradili traljavo i neznalački.

Baš bih voljela znati u čijoj se glavi dogodio izbor redatelja, programa, pisca teksta, urednika vodiča... itd. itd. - još more toga. Nikad nije bilo očitije da tu nedostaje znalac, korektiv i kriterij. Ili, ako hoćete, tko je izradio “pravilnik” za dijeljenje ulaznica kad u publici nije bilo Jele i Ive Brešana - a nije, jer ih niste zvali.

I još samo o “20 godina letargije”... u kojima se “suočavamo s još uvijek učmalim, tradicionalnim načinom razmišljanja kad neki to ne prepoznaju”... Možda si umišljam da ste i tu mislili na mene, no - što li će reći baš svi vaši prethodnici, svi oni koji su se trudili oko ovoga grada i prije Vašeg ukazanja?

Nisam mislila da ću to ikad napisati, ali - biste li Vi otvarali tvrđavu sv. Mihovila (i plažu Banj!) da nije bilo čovjeka - traktora Franka Vidovića, biste li se hvalili bisernom niskom trvđava da nije bilo čovjeka - radilice Hrvoja Zekanovića, biste li paradirali projektom studija ekoenergetike da nije bilo čovjeka - rovokopača Zvonka Pešića?

Stat ću.

Vaš je način i obračun sa mnom, Željko Buriću, ružan i neprijateljski. Niste korektni, a ja to nisam zaslužila.

Jordanka Grubač

Hrast: Zgroženi smo izvedbom himne Ne stišavaju se reakcije na subotnju svečanost otvorenja Tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku. Reagirala je, naime, šibensko-kninska podružnica Hrasta – Pokreta za uspješnu Hrvatsku te Ogranak Hrvatskog novinarskog društva Šibensko-kninske županije. U otvorenom pismu koje je javnosti uputio prof. Hrvoje Zekanović, predsjednik ovdašnjeg Hrasta, članovi Podružnice izražavaju negodovanje i zgražanje nad izvedbom himne Republike Hrvatske prigodom otvorenja ljetne pozornice na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku. Grupa Chui je, navodi se u pismu, izvela himnu Republike Hrvatske tako da je u potpunosti zanemarila Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Osim što precizno citiraju zakonske odredbe koje reguliraju način korištenja državnih simbola, hrastovci temeljito obrazlažu svoj stav. “Bez obzira koliko nas uvjeravali da se ljubav prema domovini može pokazivati i na ovakav način, ne možemo se oteti dojmu da su ovim činom, osim zanemarivanja Zakona, povrijeđeni i osjećaji mnogih nazočnih u publici. Očito je da većina nazočnih nije shvatila umjetničku interpretaciju himne jer nitko od 1100 nazočnih nije ostao stajati do kraja izvedbe, čime su svi prekršili članak 22. Zakona. Kako god gledali na ovo, netko je u krivu, ili izvođači koji su himnu izveli na neprimjeren način, ili publika koja ustajanjem nije odala počast himni ili, pak, organizator, jer, kako neki kažu, himna nije niti svirana, pa se publika nije morala ustati”, stoji u otvorenom pismu. Šibensko-kninski hrastovci napominju kako “postoje prekrasne interpretacije hrvatske himne od jazza do pjevanja, ali to nismo čuli te večeri”. “Neki će kazati da je ovakvo razmišljanje nazadno, ali mi još uvijek rado pjevamo i slušamo našu himnu na način kako smo navikli i kako je propisano Zakonom. S obzirom da se bliži velika utakmica na Svjetskom nogometnom prvenstvu, nadamo se da se tamo neće izvesti himna kao ovom prigodom, nego da ćemo je svi zajedno zapjevati”, zaključuje se u pismu. Ogranak HND-a, pak, svoj je prigovor na tretman koji su imali kolege novinari, a osobito snimatelji i fotoreporteri, u prigodi svečanog otvorenja ljetne pozornice na Tvrđavi sv. Mihovila “adresirao” uredu gradonačelnika Šibenika Željka Burića. Snimatelji i fotoreporteri, naime, stav je HND-a, gotovo da nikad nisu imali teži, a za rezultate lošiji, zadatak. “’Pravila za fotografe’, koje smo pred otvaranje dobili od Odjela za upravljanje objektima, tada su se činila kao loša šala. S obzirom da je predstavljanje tvrđave i njenog otvaranja bio interes Grada, a ne novinara i nakladnika, činilo se bespredmetnim s nekim raspravljati o tome da fotografi ne mogu ‘biti smješteni u posljednjem redu sektora M’, odakle će se ‘moći popeti na zidine tvrđave’ i da ‘nije dozvoljen izlaz ispred pozornice’, zbog navodnih, posve sigurno ad hoc izmišljenih strogih odredbi osiguranja protokola”, stoji u pismu koje potpisuje Hrvoslav Pavić, predsjednik Ogranka. Ocjenjuje se, također, kako ovakav neprofesionalan i omalavažavajući odnos prema novinarskoj struci i prema javnosti u Hrvatskoj nije viđen barem posljednjih 25 godina. “Zbog nametnutih ograničenja, novinari, fotoreporteri i snimatelji nisu napravili posao onako kako ga inače rade. Nacionalni mediji su stoga sa svečanog otvaranja prenijeli tek izjave predsjednika Republike dr. Ive Josipovića i HDZ-ova predsjednika Tomislava Karamarka o krizi u SDP-u, uz rijetke iznimke kolega koji su više zbog dobrog odgoja, a manje zbog kvalitete programa ili projekta tvrđave, izvijestili o svečanom otvaranju. Rezultat svega je da je Šibenik ostao zakinut milijune kuna vrijedan medijski prostor.” Marina Jurković